Za vrijeme svake manje, a kamo li veće kiše, Poreč postaje mala Venezia. Sveprisutne lokve vode zagorčavaju život i vozačima i pješacima. Treba li govoriti kako se kiša, zbog genijalnog izuma naših cestara da umjesto rubnjaka uz cestu

mora rasti trava, prelijeva po kolniku, ovisno o nagibu kolnika. Primjer možemo vidjeti od Vrvari prema Poreču na 3 mjesta, od smjera Tara prema Poreču na nekoliko mjesta, posebno kod Stancije Vodopija, itd.

A u samom gradu podsjetimo se oborinske kanalizacije kroz ulicu M. Vlašića od industrijske zone pa do semafora, ili na semaforima kod Lacopa u smjeru od Poreča prema Taru, ili kod pješačkog prelaza od TajPan-a prema osnovnoj

školi. Ne smijemo zaboraviti i lokvetinu koja nastaje na novom rotoru kod tržnice, a vjerojatno posebno draga lokva pješacima je ona na prelazu iz parka Olge Ban prema parkiralištu kod Fast food-a.

Naravno, sličnih primjera u našem gradu ima još nebrojeno (dovoljno je pogledati Rivu), ali je žalosno vidjeti da se po tom pitanju ništa ne poduzima.

Tome u prilog ide i primjer na Peškeri, gdje se je prekopala cesta zbog postavljanja cijevi oborinske kanalizacije iz Centra V, ali se niti slučajno nije dogodilo da se prije spomenuta lokva vode "poveže" na cijev udaljenu nekih 30-tak metara.

Raskršće kod Parensa je u protekle 2 godine bilo prekopano nekoliko puta, i sada se tamo postavljaju kablovi za struju, no strašno je teško i komplicirano uhvatiti vodu koja se slijeva od Arlena do semafora, pa preko raskršća (gdje uvijek nastane lokvetina) u obližnji oborinski kanal.