Muzej grada Pazina predstavlja novu izložbu kao šetnju kroz prikupljenu muzejsku građu, zbirke, odjele i fundus, ali istovremeno i kao šetnju kroz sobe i dnevne boravke, trgove i ulice grada Pazina i druga zanimljiva mjesta Pazinštine. Muzej grada Pazina predstavlja novu izložbu kao šetnju kroz prikupljenu muzejsku građu, zbirke, odjele i fundus, ali istovremeno i kao šetnju kroz sobe i dnevne boravke, trgove i ulice grada Pazina i druga zanimljiva mjesta Pazinštine. 

Pod zajedničkim nazivom „Ma, najbolje ćemo vam to mi čuvat u Muzeju“ krije se izbor zanimljivih akvizicija pribavljen otkupom ili darovanjem za fundus Muzeja u desetogodišnjem razdoblju, od 2014. do 2024. godine. Zbirka je izložena u tri prostorije kroz tri tematske cjeline: 
•   Svakodnevni život
•   Slobodno vrijeme i zabava 
•   Politika i gospodarstvo

Najviše predmeta okuplja Zbirka fotografija i fotografskog pribora, a slijedi građa na papiru - svjedodžbe, tiskovine, potvrde plaće i slično. Nabrojniji predmeti potječu iz Pazinu, no zbirka otkriva i puno povijesnih detalja iz  Gračišća, Motovuna, Kaldira, Karojbe, Lindara…

Ovom su izložbom, ali i drugim edukativnim, izdavačkim i ostalim muzejskim programima, djelatnici Muzeja grada Pazina nastojali, ne samo prikupiti građu, već ju i oblikovati kroz programe i aktivnosti namijenjene svim posjetiteljima. Tako je ova izložba, osim što predstavlja bogat, vrijedan i značajan fundus pazinskog Muzeja, i jedna velika zahvala svima koji su svojom građom postali prijatelji i dio Muzeja.

Jer, muzeji su ljudi, a njihove uspomene, priče, predmeti iz ormara, kašetina i šufita pričaju nebrojene priče kulturne povijesti Pazina i Pazinštine. 

Izložba je otvorena od 10.00 do 19.00 sati,
zatvoreno ponedjeljkom i blagdanima

U prostorima Muzeja suvremene umjetnosti Istre / Museo d\'arte contemporanea dell\'Istria, u četvrtak 19. prosinca 2024. u 19.00 sati održat će se otvorenje izložbe istarskog vizualnog umjetnika i performera Branka Gulina pod nazivom FENOMENOLOGIJA PROLAZNOSTI. Riječ je o prvom autorovom samostalnom predstavljanju u prostorima Muzeja u kontekstu kojeg je odabrana iznimno referentna umjetnička cjelina nastala 2000. godine, a koja progovara o konceptu doživljaja i opredmećivanja prolaznosti te sadrži snažnu dnevničku i dokumentarnu komponentu koju je umjetnik utjelovio koristeći istovremeno razne medije i formate, multimedijske i multidisciplinarne metode.

Duboko vjerovanje u iscjeliteljsku i osvještavajuću moć umjetnosti, propitivanje značaja, statusa i uloge umjetnika te same umjetnosti u kontekstu povijesti i suvremenog društva obilježit će njegovo stvaralaštvo koje u javnom prostoru možemo pratiti od 80 – ih godina nadalje. Istaknimo da je Branko Gulin autor iznimno bogate i raznovrsne biografije, životnog i umjetničkog iskustva koji je 80-ih i 90-ih godina bio prisutan na likovnoj sceni Istre i Hrvatske. Od 2002. do 2019. živio je i radio u SAD-u, gdje je stekao nova saznanja i iskustva o umjetnosti i umjetničkoj praksi izvan europskih okvira, a FENOMENOLOGIJA PROLAZNOSTI nastaje neposredno nakon njegova povratka u Istru te sažima ranija i novostečena iskustva. Upravo je prelazak u novo tisućljeće postalo polazište za koncipiranje tematskih poglavlja i cjelina za koje su radovi nastajali na dnevnoj bazi, a iz kojih se daju iščitati autorovi interesi koje pronalazi u filozofiji, povijesti, psihologiji, sociologiji, povijesti civilizacije, antropologiji, arheologiji i religiji.

Sam autor ističe kako ljudska egzistencija predstavlja ključno i aktualno pitanje koje zahtjeva društveno osvještavanje, što je po njemu osnovna funkcija umjetnosti; rad mora biti višeznačan i angažiran te smješten u određeni kontekst. Polazišta su to koja su strukturirala i ovaj, iz više aspekata, najvažniji autorov umjetnički projekt koji istodobno otkriva uzore koje je pronalazio u pokretu Fluksus, konceptualnoj umjetnosti, ready made-u, happeningu, bodyartu, uličnoj umjetnosti i performansu, ali i plemenskoj/domorodačkoj umjetnosti i ritualnim praksama.

Autorovi ručno rađeni plakati koji u sklopu izložbenog postava predstavljaju manju cjelinu, podsjetit će da je svako pojedino poglavlje zasebno izlagano u javnim prostorima grada Pule (Bistro Cardus, Klub Radio Maestrala Uljanik, Water Gallery) počevši od 15. 02. 2000. sve do 1. 02. 2001. kada je predstavljao posljednje poglavlje pod nazivom Ponovno stvaranje svijeta.
U zastupljenim radovima stapaju se slojevi individualne i kolektivne svijesti i stvarnosti, pojedinačna i globalna iskustva, mikro i makro događaji i pojave koji su obilježili i zaokupili autorovu pažnju. Ritual dnevnog/mjesečnog bilježenja i opredmećivanja različitih razina stvarnosti i njihova vizualna preobrazba kroz kolaže, fotografije, skulpture, objekte i video radove doživjet će s vremenskim odmakom novo čitanje uz svježe intervencije i performativne izvedbe.

O autoru
Rođen 1953. godine, državljanin Hrvatske i SAD-a. Studirao filozofiju i indologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Diplomirao političke znanosti na Sveučilištu u Zagrebu. Položio državni stručni ispit za kustosa u muzejskoj djelatnosti u Muzejskom dokumentacijskom centru u Zagrebu. Bio kustos Muzeja narodne revolucije Istre u Puli (sadašnjeg Povijesnog i pomorskog muzeja Istre), ravnatelj Muzeja Grada Rovinja i kustos Grafičke zbirke u Sveučilišnoj knjižnici u Puli. Radio je 12 godina kao asistent u ljevaonici umjetnina u bronci u klasi akademskoga kipara Nikolasa Legerosa (Minneapolis, SAD) te stekao širu klasičnu likovnu naobrazbu i potpuno savladao ljevački zanat. Sudjelovao na više od 150 samostalnih i skupnih izložbi u bivšoj Jugoslaviji, Italiji, Švicarskoj, Francuskoj, Hrvatskoj i SAD-u. Živi i radi u Puli.

»» Opširnije o izložbi: msui.hr

Kustosica izložbe je Ketrin Milićević Mijošek, a izložba je realizirana u kontekstu Godišnjeg izložbenog programa uz financijsku podršku Upravnog odjela za kulturu i zavičajnost Istarske županije, Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, Grada Pule-Pole i Turističke zajednice Grada Pule, a biti će popraćena paralelnim programima; serijom tematski povezanih inauguracijskih performansa i uprizorenja od kojih ističemo RUBYCON u izvedbi dramskih pedagoga Sanje Lađarević i Milana Medaka te stručnim vodstvima i edukativnim radionicama.

U srijedu 15. siječnja 2025. u 18:00 sati, u galeriji Batana, Trg brodogradilišta 2, otvara se izložba fotografija: Aldo Pokrajac, Ni selo - Ni grad, povodom 500 godina Rovinjskog Sela. Usporedbom starih i novih fotografija s istog mjesta i raznih snimljenih događaja kao i usporednim povijesnim kartama, autor je prikazao nastanak i razvoj Rovinjskog Sela. Izloženo je nekoliko članaka Alda Pokrajca ranije objavljenih u Glasu Istre, u kojima autor piše o značajnim i zaslužnim žiteljima Rovinjskog Sela, kroz povijest pa sve do današnjih dana.

Mnogim Seljanima, posebno onima koji promišljaju njegovu prošlost, 2025. je amblematična godina. Naime, pred okruglih 500 godina pred rovinjskim zidinama pojavila se veća grupa doseljenika iz zaleđa Zadra, gdje je bila granica Mletačke republike i Osmanlijskog carstva. Progonjeni stalnim upadima Turaka u njihova sela oni su sa svojim stadima krenuli prema sjeverozapadu i dospjeli pred Rovinj koji u svojoj blizini iz pravca Kanfanara nije imao ni jedno naselje. Na tom tragu Aldo Pokrajac je u siječnju 2024., prije Antonje, blagdana sv. Antona, zaštitnika Rovinjskog Sela, u Glasu Istre objavio feljton o prošlosti i sadašnjosti naselja koji je s 1.500 stanovnika veći od mnogih istarskih općina. Kako svako mjesto čine ljudi istražio je i koji su od njih poznati u Istri, Hrvatskoj i svijetu. Rovinjsko Selo ima sreću što se njegovom prošlošću dugo bavio Vjekoslav Bratulić, povjesničar Jadranskog instituta Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Temeljem njegovih istraživanja Izdavački zavod JAZU-a je 1959. u Zagrebu izdao knjigu „Rovinjsko Selo, monografija jednog istarskog sela“. Uz iscrpan prikaz povijesti naselja iz objavljenih arhivskih izvora, zaključno s raslojavanjem sela nakon Drugog svjetskog rata, u prilogu knjige su na finom papiru objavljene slike Vjekoslava Bratulića iz kojih se može razaznati kakve je arhitektonske promjene doživjelo Rovinjsko Selo. Na tom tragu Aldo Pokrajac se dao u potragu za drugim fotografijama iz povijesti Rovinjskog Sela, kojih, budući da je riječ o ruralnoj sredini i nema puno. Najstarija je vjerojatno jedina kartolina naselja iz 1922. godine objavljena u monografiji Marina Budicina i Danijela Načinovića „Rovinj na starim razglednicama“. Značajne su fotografije Rovinjskog Sela koje se čuvaju u Povijesnom i pomorskom muzeju u Puli, posebno ona iz 1946. koja pokazuje kako je dočekana saveznička komisija za obilaska istarskih naselja. Potom su tu fotografije F. Nevesa iz 1954., ograničene na tri lokacije u Rovinjskom Selu. Vjekoslav Bratulić je međutim svojim fotografijama prikazao ostatke prethistorijskih i antičkih lokacija, etnografskih elemenata i potom neznačajnih zgrada i veduta. Zahvaljujući Desideriju Dazzari, foto kroničaru Rovinja i okolice, čiji doprinos dokumentiranju Rovinja nije dovoljno valoriziran, zabilježeni su događaji iz 1967. kada je otvorena prva cestovna zaobilaznica Rovinjskog Sela i otkriven spomenik žrtvama fašizma na stratištu, proplanku Velika krasa. Dazzara je fotografski dokumentirao i otvaranje sportskog centra na mjestu zatrpane lokve Lakuverča 1977. godine, koja je bila vrelo života oko kojeg je nastalo Rovinjsko Selo. Tragom ovih slika Aldo Pokrajac je obišao sve lokacije i fotografirao kako iz iste perspektive izgledaju danas. Nažalost rijetki su novi vlasnici koji su sačuvali dragocjene graditeljske elemente, prvenstveno baladure i nadsvođene prostore koji su služili u gospodarske svrhe. U neposrednoj blizini za gradnju preskupog Rovinja Rovinjsko Selo se ubrzano, često i stihijski širilo. To zorno pokazuje predio Vičani, neposredno iza jedinog semafora na području Grada Rovinja, gdje su nabacane kuća na kuću, zaključujući novokomponiranu s ravnim krovom koja se teško može uklopiti u tradicionalnu gradnju. Urbanistički plan usvojen 2007. nije mogao ispraviti brojne pogreške, posebno preuske prometnice, u naravi nekadašnje kolske puteve. Tek u posljednje vrijeme konzervatori nastoje da se, barem uz središnju Ulicu Stjepana Žiže, sačuvaju pročelja koja su u razdoblju između dva svjetska rata dobivala ukrasne elemente. Autor izložbe je snimao i zgrade koje svojom monumentalnošću i arhitektonskim rješenjima odskaču iz tipičnih ruralnih kuća. Prije svega tu su Brdo, čiji je red dvokatnica sličan gradskoj gradnji. Potom je tu zgrada Plovanije, koja je bila središte administrativne vlasti naselja sa karabinjerskom stanicom i zatvorom. Arhitektonskim umijećem odskače i zgrada osnovne škole izgrađena između dva svjetska rata. Na osnovi istraživanja dr. sc. Alda Sošića, neumornog promicatelja povijesti geodezije, na izložbi su predstavljene i prve karte na kojima je ucrtano Rovinjsko Selo. Na prvoj iz 1620. Giovani Antonio Magini rabi naziv Vila nuova. Giovanni Valle je na svojoj karti iz 1780. ucrtao naziv Villa di Rovigno a Franjo Vjekoslav Kružić je 1871. upotrijebio naziv Rovinjsko Selo. Prave promjene koje je doživjelo Rovinjsko Selo mogu se vidjeti na kartama Državne geodetske uprave,  posebno uspoređujući prve ortofoto karte iz 1968. i najnovije iz 2023. GIS-a Grada Rovinja. Prateći svu ovu građu može se vidjeti da Rovinjsko Selo više nije ni selo ni grad. Iako sada ima lijepo oblikovano središte oko Kulturnog doma zbog brojnih drugih nedostajućih elemenata teško ga je uvrstiti u gradiće. Na tragu inicijative Nevenke Uljanić, koja je Rovinjskom Selu posvetila nekoliko knjiga, a u završnoj je fazi izrade rječnika ovdašnjeg čakavskog govora, ipak bi se moglo razmišljati da se kao hibrid grada i sela jednostavno nazove Rovinjsko. Takvih primjera u Hrvatskoj ima mnogo, kao što je primjerice Jastrebarsko.

Kad se u zimsko doba u vrijeme šetnje temperatura spusti bliže nuli vrijeme je da se zaleđeni nosovi zacrvene i ruke odlede, a gdje ćete to bolje postići nego u konobi uz ognjište i uz - domaći kupus!

Kao prilog ili samostalno, kiseli i posebno ukusan uz suhomesnata jela, kupus će zadovoljiti i najistančanija nepca te utopliti i one najsmrznutije. Stoga požurite u obližnju konobu, restoran ili seosko domaćinstvo gdje vas čekaju najfinije kupusne poslastice!

Ukusnu uvertiru u veselo razdoblje u središnjoj Istri donose jelovnici u kojima glavnu ulogu ima kiseli kupus:

Agroturizam Stara štala
Sandalji 30, Borut, Cerovlje
M. +385 98 920 34 55; +385 98 750 731
[email protected]

Konoba Dišpet
Most 1G, Zajci, Pićan
T. +385 52 561 262
M. +385 95 895 2820
[email protected]

Konoba Doma
Kranjci 18, Sveti Petar u Šumi
M. +385 91 573 8442
[email protected]

Konoba Marino
Gračišće 75
M. +385 91 524 9209
[email protected]

Restoran & pizzeria Tinjanski Vijulin
Tinjan 1 A
T. +385 52 437 080
M.+385 91 234 5195
[email protected]

Tomažova konoba
Vošteni 19, Sveti Lovreč
T. +385 52 616 523
M.+385 99 213 6067
[email protected]

Opširnije o manifestaciji:
https://central-istria.com/dogadanja/2025-01/draga-nam-je-zima-dok-kapuza-ima

TradinEtno orkestar je skupina od 20 entuzijastičnih instrumentalista i pjevača iz Pazina, Pule, Marčane, Rijeke, Krka, Izole i Portoroža. Na njhovim koncertima možete poslušati pjesme istarskog podneblja, ali i iz Belgije, Grčke, Mađarske, Irske, Turske, Argentine, Slovenije, Makedonije i drugih zemalja.

Ulaznice: 8 eura, djeca do 10 godina imaju besplatan ulaz

Ulaznice se mogu kupiti na blagajni Spomen doma

Ugostitelji na području središnje Istre za svoje goste vrijedno pripremaju sezonske delicije, a u veljači su to jela obogaćena pčelinjim proizvodima!

Kroz gourmet ponudu uspješno se povezuju mala obiteljska gospodarstva i ugostitelji pružajući gostima priliku da kušaju izvrsna jela spravljena od visokokvalitetnih namirnica iz središnje Istre.

Uživajte u prekrasnim krajolicima ponad doline rijeke Mirne i trekajte, trčite i šećite kroz šume, vinograde i maslinike pa preko brežuljaka i tipičnih istarskih gradića sa kojih se pružaju nezaboravni vidici od Učke do Jadranskog mora.

» Ultra (50 km) + Challenger (25 km) + Fun&Run (10-12 km)

»» Više informacija