Udar na slobodu medija i na sigurnost građana više je svojstven Balkanu nego nekoj euro-regiji. ´Istarski župan Ivan Nino Jakovčić sukladno svojim ovlastima tom regijom vlada poprilično autokratski. Oporba ne postoji, budući da Jakovčić sve rješava preko središnjica stranaka. U Istri se, naime, ništa na gospodarskom planu ne može dogoditi bez Jakovčićevog blagoslova´, kaže Dražen Majić, jedan od sedmero novinara i urednika izgnanih iz Glasa Istre, jer su se zamjerili županu i određenim poslovnim krugovima.

Glas Istre je najutjecajniji medij u Istri i jedan od rijetkih koji je godinama oponirao Jakovčiću i upozoravao na anomalije i korupcijske sklonosti lokalne vlasti, posebno kad je u pitanju biznis s nekretninama. Jakovčić još 2003. tražio smjene nekih novinara i urednika Glasa Istre, ali mu to nije pošlo za rukom.

´Iako je Istra drukčija od ostalih dijelova Hrvatske, tamo je na djelu ipak provincijalizam, jer pokrajinu kontrolira dvadesetak ljudi. Dobro je uglavnom samo onima koji su s njima u igri. Gotovo svi viđeniji IDS-ovci, izuzev Damira Kajina, građevinski su poduzetnici´, smatra Majić.

Građevinarstvo odnosno trgovina nekretninama najunosniji su biznis u Istri, u čemu su svoj interes vidjele i strane banke koje su se s građevinskim poduzetnicima naselile na ovo područje. U Poreč su se posljednjih godina doselili ´biznismeni´ povezani s pripadnicima tzv. balkanskog podzemlja, jer ih je privuklo upravo unosno mešetarenje nekretninama. Uostalom, likvidacija građevinskog poduzetnika i odvjetnika Hrvoja Lešića i njegova sina na Malom Lošinju još jedna su indicija u prilog tezi o opakim ´poduzetnicima´ unutar građevinskog lobija u Hrvata.

Nekretnine i mafijaški obračuni

Prema pisanju medija, građevinski lobi u Istri je toliko jak da je svoje ljude infiltrirao u policiju i zaštitarstvo. Bombaški napad na vozilo Ede Kosa, porečkog IDS-ovca, člana gradskog poglavarstva za prostorno planiranje, građevinskog poduzetnika i čovjeka od posebnog povjerenja Ivana Jakovčića, tumači se obračunom građevinarskih lobija odnosno borbom za kontrolu tržišta nekretnina.

Napad na Kosa je četvrta podmetnuta eksplozija u Poreču tijekom dvije godine. Posljednji bombaški pohod podsjeća na obračune tipične za mafiju i podzemlje. Istraga bi trebala krenuti upravo u tom smjeru, budući da je Kos već bio meta napada. Proljetos mu je ukraden skupocjeni BMW, a zatim su mu bušili gume na sada već uništenom vozilu. Istarski mediji javljaju kako eksplozija Kosovog automobila upućuje na opći porast nesigurnosti u Poreču, ali i Istri u cjelini. Prema nekim anketama Istrani su sve više u strahu od kriminala i nasilja, siledžijskog ponašanja organiziranih skupina nasilnika i kriminalaca.

Prema nekim izvorima sraz između političko-građevinskih poduzetnika i ljudi iz podzemlja dodatno se zaoštrio nakon odlaska dugogodišnjeg županijskog državnog odvjetnika Vlatka Nuića, koji je donekle uspijevao obuzdavati apetite lokalne vlasti za širenjem građevinskih zona.

Pretvorba na IDS-ovski

Naime, Županijsko državno odvjetništvo u Puli svojedobno je pokušalo utvrditi zašto država bez natječaja želi dokapitalizirati trgovačko društvo Brijuni rivijera, umjesto da ovo vrijedno zemljište da u koncesiju ili pravo građenja. Također, Nuić je procesuirao čelnike grada Vodnjana u vezi s njihovom zlouporabom državnog zemljišta. Mediji su kalkulirali da je Nuić nakon 14-godišnjeg mandata morao otići jer su se tako dogovorili HDZ i IDS.

Da Istra nije hrvatska iznimka po pitanju pretvorbenog kriminala, upućuje više slučajeva. Primjerice, prodaja turističkog poduzeća Arenaturist za smiješnu svotu od 4,2 milijuna njemačkih maraka, zatim prodaja nekad uspješnih poduzeća poput Prvomajske, Siporexa, koja su odmah po privatizaciji zatvorila vrata i poslala radnike na ulicu. Ni prodaja Istarske banke nije posve čista. Istrane posebno iritira činjenica što je društveno zemljište na brijunskom priobalju u bescjenje dano pojedincima koji su poslije profitirali zbog prenamjene zemljišta. Takvo što se naprosto nije moglo dogoditi bez sprege s lokalnim moćnicima.

Istra golferima

Koliko IDS-ova vladavina vodi računa o općem interesu, najbolje svjedoči prostorni plan županije kojim je omogućeno prihvaćanje gradnje 22 golf terena u Istri. Navodno će bez golfa, kako tvrdi župan ´El Nino´, istarski turizam biti nekonkurentan.

Uskoro će se umjesto ovog prizora s vrha Motovuna gledati golf teren

Međutim, toliko golf terena neminovno znači barem novih 200 apartmana po terenu. Kad se sve zbroji i oduzme, dobije se najmanje četiri tisuće luksuznih betonskih apartmana, a izgubi se 32 četvorna kilometra unutrašnjosti odnosno zelene Istre. Izuzev toga, stručnjaci predviđaju da će golf dovesti do ekološke katastrofe. Naime, budući da jedan golf teren troši vode kao osam tisuća domaćinstava, pretpostavlja se da će za 22 golf terena trebati četiri puta više vode nego što sada troši cijela Istra. Kako se golf tereni održavaju vrlo koncentriranim kemikalijama, ekolozi strahuju od zagađenja pesticidima, koji bi mogli uništiti prirodni sustav.

Nije poznato je li župan Jakovčić upućen u navedene nuspojave od golf turizma, budući da je prostorni plan donesen bez prethodne ocjene stručnjaka o utjecaju na okoliš, nije čak donesena procjena o isplativosti i koristi tih projekata za širu zajednicu.

Politika straha

Kad je u pitanju gradnja golf terena u Motovunu u medijima su se mogle pročitati primjedbe građana na račun motovunske gradske vlasti – da su nedovoljno transparentne, nedostupne i autistične, da se odgovori na pitanja ne mogu dobiti te da je, općenito, premalo suradnje između vlasti i građana. Protivnik golfa u Motovunu, Ranko Bon, arhitekt i doktor znanosti, koji je pokrenuo web stranicu Forum zelene Istre, u razgovoru za Feral Tribune je rekao kako se mnogi ljudi u Motovunu ne žele otvoreno suprotstavljati lokalnoj vlasti jer se boje na bilo kakav način izlagati. ´Objašnjavaju mi da se imaju zašto bojati, jer da odmah dobiju packe od IDS-a i vodećih ljudi iz općine´, kazao je Bon.

Hoće li ´Terra Magica´ postati ´Terra Golfica´?!

Takva atmosfera straha među građanima nikako ne priliči političaru koji je sklon ostatku Hrvatske držati lekcije iz demokracije i europskog bontona.

Jakovčić kaže kako je Istra regija lider na gotovo svim područjima. Osim što je pao na testu iz demokracije, ni kao menadžer ne kotira bolje. Podaci govore da su istarska poduzeća prošle godine poslovala s milijardu kuna gubitka. Na kulturnom planu, Istra je također daleko od predvodnice. Usprkos činjenici da Istarska županija izdvaja najviše novca za kulturu od svih županija u Hrvatskoj i da ima dva filmska festivala, žalosno je da jedino Pula ima kino dvoranu! Također je pogubno da je na čelo Istarskog narodnog kazališta, doduše, kao vršiteljica dužnosti ravnatelja, imenovana dosadašnja voditeljica općeg odjela, ekonomistica Gordana Jeromela Kaić.

Gostioničarska kultura

´Na ovom prostoru, gdje je definitivno zavladao turizam, u najgorem mogućem smislu te riječi, sve ovo što oni ´izdvajaju´ za kulturu, praktično služi turizmu. Odnosno, od svega toga suštinskih namjera za poboljšanje i razvoj kulture u Istri nema, to s tim apsolutno nema veze. Oni su jednostavno vrlo spretni gostioničari. To je kao jedna velika gostionica u kojoj nema što ne možeš dobiti´, opisao je stanje u istarskoj kulturi poznati glazbenik Franci Blašković u intervjuu za Feral Tribune.

´Istra je Grand hotel i u tom Grand hotelu treba imati dva filmska festivala kako bi nam došli i ovi i oni, baletni festival da bi nam došli oni tamo… Nema tu potrebe da se na ovom prostoru inicira kreacija koja nije roba, jer ono što se ne može prodati, to ih ne interesira… Ljudi koji ovdje vode kulturu uopće ne znaju što je kultura. Njihov curiculum vitae je da su donedavno po ljetnim terasama vodili zabavne igre, ples s metlom, ples s jabukom… Situacija je smiješna, ona je politički jasna, ali isto tako nema ni izlaza iz toga, jer prešutno ljudi na ovom prostoru to jednostavno puše, bez ikakve želje da pruže otpor tome. Oni plove tom strujom, prilagođavaju joj se´, zaključuje Blašković.

Ivana Erceg

T-Portal