Državna monopolistička poduzeća, činila su neovisnu infrastrukturu jedne države, u drugoj državi ostala su monopolistička poduzeća u kojima su se zapošljavali podobni i nepodobni kadrovi, zna se – stranke.

Neoliberalni kapitalizam traži "totalnu" slobodu tržišta i nalaže: privatiziraj državno. Rezultat je istovjetan, ni država nije više neovisna, ni gospodarski subjekt nije više subjekt, već objekt za prodaju ( tko da više ) na globaliziranom tržištu. Tako se ugasila i industrijska proizvodnja u Hrvatskoj.

Hrvatska je država njenih građana, a državna uprava servis tih građana. Građani porezima financiraju upravljanje tom državom. Upravljati nečim ne znači biti vlasnik. Da li građane treba pitati o nečemu tako važnom kao što je prodaja državnog ( građanskog ) poduzeća, na primjer "Istarskog vodovoda" ? To važno pitanje zahtijeva možda referendum, direktno izjašnjavanje građana ( vlasnika ). Da li jedna generacija smije prodati nešto što pripada svim budućim generacijama građana ove države ?

No, ovdje se radi o težoj "logičkoj" pogrešci. Naime i nafta iz hrvatskih bušotina, i voda iz hrvatskih izvora su sirovine, a u aktualnom trenutku i strateške sirovine. Nakon "rata za naftu" slijedi "Rat za vodu", izvjesno je. Osim sirovine, prodana je infrastruktura, rafinerije, podzemna mreža telekomunikacija, benzinske crpke, zgrade pošta, tržište energentom i telekomunikacijama ( uhodano i na visikoj razini potrošnje ) poklonjeno je xy subjektima. O poklonu najveće vrijednosti za strance, a vrijednosti 0 za hrvatsku državu, o obrazovanim radnicima, stručnjacima sa iskustvom, ne bih ovom prilikom.

Hrvatska: nova kolonija, a globalni kapital prema tranzicijskim državama uspostavlja novu piramidu moći, vodu će imati oni koji je mogu platiti, da li hrvatski građanin može platiti vodu po cijenama EU ?

Ovo je skica za ozbiljni osvrt, a "šala mala anketa" o ozbiljnim stvarima mi se ne dopada, jer uporaba riječi, koje se ponavljaju bezbroj puta, devalviraju vrijednost i riječi i stavova, pa ostaje samo "demokratska" prašina bačena u oči javnosti.

Refren je : Vode je malo, a mora je puno,

Imamo Janu i Studenu,

Uzmi love malo i puno,

Uzmi lovu : kretenu !

R.V.Aleksić

P.S.

Šala mala – prijedlog za anketu "Zašto će se privatizirati istarski vodovod"

1. Istrijani odlučili da vino rade od groždja, a ne od vode" !

2. Istrijani nemaju javni bazen, pa im ne treba javna voda.

3. Istrijani su masovno pristupili udruzi svog Franci Winetoua "Šporkulje", pa im je voda mrski politički i fizički neprijatelj.