Premijera je topli europski vjetar očigledno toliko ponio da se više ne ustručava parafrazirati niti u redovima njegove stranke omrznutog Josipa Broza, koji je ipak volio da mu parolaška rima štima kada je skovao »Tuđe nećemo, svoje ne damo!«.

Na smijeh u sabornici Sanader je prpošno odgovorio »pa nije ni drug Tito bio u svemu u krivu«, što bismo mogli protumačiti i kao svojevrsnu rehabilitaciju »najvećeg sina jugoslavenskih naroda i narodnosti« u proeuropskoj Hrvatskoj. No, od Sanaderovog »revizionizma« znatno je bitnije upozorenje da će spor sa Slovenijom oko razgraničenja na moru naša zemlja rješavati pred »međunarodnim pravosudnim tijelom«, a to ne treba brkati i izjednačavati s »arbitražom«.

Hrvatska je nesumnjivo u prednosti ukoliko cijeli slučaj, koji predugo opterećuje odnose dviju zemalja, dođe na sudsku instancu, recimo na Međunarodni sud za pravo mora u Haagu, gdje se odlučuje na temelju sličnih procesa i sporova što su se pred njim vodili. To bi za nas bilo znatno pragmatičnije, jer bi odabir i nama i Slovencima prihvatljivog arbitra zbog obostrane sumnjičavosti mogao potrajati, a samim tim produžiti kaos i produbiti sukobe na granici.

Tako bi vrlo brzo nizozemska prijestolnica, nakon psovki i proklinjanja koje smo joj svesrdno upućivali, mogla postati našim najdražim europskim gradom. Postavimo li razgraničenje kao pravno, a ne političko pitanje, izbjegnemo li nametnuto nam nadmetanje ovnova na skliskom brvnu, gdje su naši susjedi samim članstvom u EU-u i NATO paktu u prednosti, suzdržimo li se od tuka na utuk i sudjelovanja u nametnutim ekscesima, mogli bismo izboriti vrlo važne poene ne samo kada je teritorij u pitanju već i kada se radi o simpatijama ostalih članica.

Nepobitno je da slovenski političari podgrijavaju pitanje granica uvijek kada im je to dobrodošlo u unutarnjim političkim nadmetanjima ili pak, kao sada, kada treba nagrditi lice Hrvatske pred Europom. Uzvratimo li na te konstantne provokacije, zamotane u celofan slatkorječivosti o podršci našem ulasku u EU, pokazivanjem mišića, upast ćemo u stupicu da nas se uspješno diskreditira kao »balkance« nedostojne Europe.

Stoga se valja uzdržati od emotivnih reakcija, poput televizijskog istupa uglednog profesora Budislava Vukasa i rečenice »a da mi Slovencima zabranimo kupanje«. Interes treba biti naša nit vodilja, a on kaže da, primjerice, svaki deveti turist u našu zemlju dolazi iz »Dežele« ili pak da sestrinska tvrtka slovenskog Mercatora u Lijepoj našoj zapošljava 1.200 ljudi. U ovom slučaju i drug Tito bi promijenio mišljenje i povikao: »Bolje pakt nego rat«.

Branko MIJIĆ, Glas Istre 6.10.2005.