Vijećnici izabrani s liste IDS-a koji su u vižinadskom vijeću u oporbi pokazuju  nerazumijevanje zakona i propisa ili su "rompiškatule" odabrali kao strategiju. Što god bila istina, ona nije jasno prikazana. Najglasniji medu oporbenjacima Marijan Arman ne usteže se od usputnih uvreda ni od podcjenjivačkog etiketiranja pojedinih vijećnika. Čini se da je najvažnije biti protiv prijedloga "onih na vlasti". Arman je protiv mogućnosti da se zgrada bivše oštarije dade u zakup ugostitelju uz argument da će biti konkurencija i dodatno otežati rad ugostitelja koji su u meduvremenu stasali u Vižinadi. Nije imao prijedlog što drugo učiniti. Pokušao je Danijel Beato – "bivša općina" (misleći na bivšu općinsku vlast, pokazalo se na intervenciju predsjednika vijeća Patrika Radešića) imala je plan u tom prostoru urediti biciklistički centar. Doduše, nije to mogao ničim dokumentirati. Ispada da IDSovi vijećnici tek protokolarno brundaju protiv odluka koje bi mogle u tanak proračun donijeti kakav novčić, a u mjesto malo više živosti. Vjerojatno zato što bi uspjeh bio  pripisan onima koji su sada na vlasti. Ne pada im na pamet da se aktualna vlast može diskreditirati pred biračima i na drugačiji način – snagom jakih argumenata. Zapravo, problem izabranih tijela samouprave u Vižinadi velikim dijelom, gledajući sa strane, leži u tome da puno toga ostaje neizrečeno. Kao da svi vijećnici govore s figom u džepu i da znaju više nego što kažu. A kada je riječ o sumnjama u zakonitost ili korupciju, onda je zadaća oporbe argumentirano prozivati i ukazivati. To se u Vižinadi ne dogada – oporba samo neargumentirano pretače iz šupljeg u prazno, uvrijedeno konstatiraju da koalicija odlučuje kako hoće jer ima većinu. Zato Vižinada i ne može naprijed. U demokraciji će vijećnik koji misli drugačije pokušati solidnim argumentima pokazati može li drugačija odluka biti korisnija za zajednicu. Zato je Marijan Arman, kada govori o političkom silovanju, potpuno u pravu, ali u tom činu nije žrtva samo IDS-ova oporba u vižinadskom vijeću. Trebali bi svi u malu školu ili barem na izlet u obližnji Kaštelir. Tamo bi mogli naučiti kako raditi, a ne samo govoriti. Tamošnja oporba IDS-ovu većinu propituje,
ispituje, negoduje, kontrira joj i premda je možda naoko manje buntovna od vižinadske, buni se argumentirano. Oporbeni vijećnici suraduju ako procijene da tako treba, i to se vidi na prosperitetu mjesta. Doduše, možda su njima gradani dali drugačiji mandat – ne "rompivati škatule", nego stvarati bolje uvjete za život. Kaštelir je, ne treba zaboraviti, u početku bio dio općine Vižinada. Možda svake godine zapale svijeću nakon svodenja računa jer su se na vrijeme emancipirali, postali samostalni. U Vižinadi se, naime, još bave sami sobom.

Sniježana MATEJČIĆ, Glas Istre