Granice ljudske gluposti su nedokučive. Pogreške su moguće, no priznanje za krivo učinjeno, uz toleranciju, međusobno uvažavanje i konstataciju ´ne ponovilo se´, trebala bi biti maksima ponašanja u civiliziranoj svakodnevici.

Trebala bi biti, no nažalost, takvo razmišljanje i pristup skoro pa je i nestao.

Vlasnik ili samo vozač, male ´mečke´, pulskih registarskih oznaka PU – 9000 AK zaslužuje, nažalost još neustanovljenu, nagradu ´Oskar za bahaćenje´.

Parkirati automobil na nogostupu (dvjestotinjak metara od policijske postaje! nap.a.), na ´isteku´ pješačkog prijelaza bez arhitektonskih prepreka koje omogućavaju osobama s invaliditetom normalno kretanje, a k tome opremljeno i signalizacijom za sigurno kretanje slabovidnih i slijepih osoba, i to samo stotinjak metara od velikog, polupraznog, gradskog parkirališta, ne zaslužuje drugo već ´pohvaliti´ vozača ili vlasnika vozila i nagraditi ga. Oskarom za bahaćenje´!

S ne puno razmišljanja, ovakvi pristupi, razmišljanja i ponašanja pojedinih vozača u Poreču, osim parkiranja automobila na mjestima gdje im nije mjesto, telefoniranja mobitelom tijekom vožnje pa i vozača kamiona, dostavnih vozila i autobusa, nekorištenje pokazivača smjera kretanja automobilom (posebno u kružnim prometnim tokovima!!) u dobroj mjeri ide na dušu policije.

Isprike nadležnih da policajaca nema dosta, ne drže vodu. I ono malo, koliko se može vidjeti ophodnji na javnim gradskim prometnicama, čini se da samo troše benzin.

O sankcioniranju ´majstora´ za volanom po sitnim, gore navedenima pogreškama nema, ni slučajno, glasa.

Omiljena poštapalica policije, djelujemo preventivno, ne drži vodu. Pa ako i djeluju, hajde da se djelovanje policijske prevencije već jednom, napokon i osjeti u prometnoj svakodnevici! (DM)