piše: plavakamenica.hr
Pripremajući ovogodišnji Vinski izvještaj obišli smo većinu relevantnih istarskih vinarija i kušali valjda sva zanimljiva vina koja su se mogla probati. Jedno od najneobičnijih i najfascinantnijih iskustava dogodilo nam se na starom imanju obitelji Poletti u Markovcu kraj Višnjana.

DOWNLOADAJTE VINSKI IZVJEŠTAJ 2021/2022

Piero Poletti ondje nam je, među ostalim, natočio vrlo bazično proizvedenu malvaziju, bez sur liea, bez maceracije, bez drva, iz berbe 2005. Ova malvazija, predviđena da traje jedno ljeto, poslije skoro sedamnaest godina doimala se svježom, bogatom, kompleksnom kao da je, recimo, proizvedena prije tri ili četiri godine pa je sada u naponu snage.

Doista nevjerojatna Malvazija iz 2005. godine nije prvo Polettijevo vino koje nas je impresioniralo mogućnošću dozrijevanja. Naime, u jesen 2012. Ivica Matošević i Željko Bročilović Carlos, jedan od vodećih hrvatskih sommeliera, u restoranu Dubravkin put organizirali su kušanje starih malvazija s početka 2000-tih godina. Polettijeva Malvazija iz 2002. ili 2003. plasirala se među tri najbolja vina, na slijepom kušanju u kojem je sudjelovalo dvadesetak profesionalaca iz hrvatske vinske indutrije.

Teško je objasniti u čemu je šifra dugovječnosti Polettijevih vina. Peter Poletti, bivši turistički vodič i strastveni kroničar Višnjana, autor sjajne biografije o tom pitoresknom gradiću, ne koristi nikakve posebne podrumarske tehnike.

Poletti ne koristi ni bilo kakve radikalne vinogradarske metode: on ne reže urode malvazije na pola da bi dobio veću koncentraciju niti se upušta u kasne berbe. U redu, dio njegovih trsova jest star pedesetak godina, ali se prosječna starost vinograda kreće oko uobičajenih petnaest godina.

Pa ipak, Polettijeva se vina ponašaju kao da nisu došla iz svijeta uobičajenih svježih malvazija nego iz svijeta ozbiljnih austrijskih rizlinga ili kristalnih bijelih vina iz Alto Adigea: ona u pojedinim berbama naprosto odbijaju izgubiti svježinu i nikako ne žele oksidirati.

Peter Poletti jedan je od nekoliko istarskih vinara koji najinteligentnije koriste svoj terroir. A Poletti zaista poznaje svoj terroir, jer se njegova obitelj doselila u Markovac prije više od tri stotine godina, dok na sadašnjem posjedu žive od 1842. Poletti su autentični starosjedioci, koji su naslijeđeno znanje o zemlji, klimi i lokalnim poljoprivrednim kulturama pretvorili u katkad nevjerojatno dobra vina.

Nove berbe mogu biti jednako izvrsne kao stare, o čemu svjedoči činjenica da je Daniela Kramarić prije godinu dana Polettijevu Malvaziju iz 2020. proglasila jednom od najboljih u klasi.

Peter Poletti netipično je nepretenciozan čovjek. Na naš je upitnik o specifičnostima malvazije odgovarao s jednom do dvije jednostavne, lako razumljive rečenice. Gospodin Poletti kaže da mu se kod malvazije najviše sviđaju njena jednostavnost i dopadljivost “tako da je možeš piti u bilo koje doba dana.” Poletti smatra da se malvazija može uspješno preraditi i u pjenušce i u macerate i u odležana vina iz drva, ali da su ipak najbolje “friške” a zatim odležane malvazije.

Njegova malvazija dolazi s crvene zemlje, pa je logično što Poletti drži kako je crvena zemlja najpodesnija podloga za uzgoj malvazije. No, njegove su malvazije naglašeno mineralne, a mineralnost bi trebala davati bijela zemlja. Poletti, očekivano, misli da malvazija može postati veliko svjetsko vino.

U dijelu upitnika o teranu Poletti je prvi put spomenuo niske prinose. “Teran može dati vrhunsko vino jedino ako se prinosi ograniče na tri do četiri grozda po trsu, i ako se godinama čeka da se vino zaokruži.” Obitelj Poletti prilično je originalna u istarskom, ali i u hrvatskom kontekstu vinske proizvodnje. Oni, naime, ne žele rasti . Ne žele proizvoditi više od pedeset, u najgorem slučaju 60 tisuća butelja godišnje ali inzistiraju na autentičnosti i beuzvjetnoj kvaliteti svojih vina. I stvarno im ide dobro.