Što se događa s turističkim zonama na Mediteranu kada prođe sezona, kada vrevu u hotelima, na plažama, u restoranima i barovima pokrije zimsko sivilo, a turistički kompleksi pretvaraju se u svojevrsne gradove duhova? Podsjetnik i duhovna priprema za ono što čeka stanovnike Poreča, ali i mnogih drugih obalnih gradova Sredozemlja je izložba Turistički krajolici – istraživanje zone višestruke preobrazbe poznatog nizozemskog fotografa Dika Bouwhuisa, koja je nedavno prvi put u Hrvatskoj predstavljena u porečkoj galeriji Zuccato.

– Bouwhuis je kao dječak s roditeljima obilazio različita mjesta na čitavom Sredozemlju i tada je nastala njegova predodžba o mediteranskom raju. To mu je ostalo u sjećanju te kada je kasnije kao umjetnik počeo istraživati, nastala je ideja da ponovno obiđe čitav Mediteran i fotografijom dokumentira sve urbane transformacije koje se dešavaju na tom području. To je počelo prije desetak godina i, kako je rekao, trajat će sve negdje do 2020. kada se predviđa da će se čitava ta zona zaokružiti u jedan tehno-betonski prsten naselja, u skladu s postmodernističkom megakulturom koja je sinteza svega i svačega – od totalnog trasha do različitih stilova, od estetike do antiestetike, kaže Sebastijan Vojvoda, voditelj likovne djelatnosti porečkog Pučkog otvorenog učilišta, u čijem se sastavu nalazi galerija Zuccato.

Niti u jednom od prostora na fotografijama ne pojavljuju se ljudske figure, no čovjekova prisutnost još je očitija, progovara poput fantomske iluzije. U trenutku tranzicije, kada je europski san o zajedništvu na klimavim nogama, promatrač kroz fotografije gleda nastajanje betonske mase koja raste poput tumorskog tkiva što se širi i spaja u arhitektonsku cjelinu duž sredozemne obale.

"Sredozemni obalni krajolik može se shvatiti i kao kolektivni osjećajni i misaoni krajolik. To je mitski krajolik. Ne samo zbog mita o Odiseju i njegovim putovanjima, nego zbog mita o Sredozemlju kao prvenstveno prirodnom okolišu, mita o raju. Za mene je to bio i okoliš praznika iz djetinjstva i dječaštva, kad su nas roditelji na svojim prvim putovanjima u inozemstvo vodili na obale Španjolske i bivše Jugoslavije. Tada mi je to bio neopisiv doživljaj", uvodi nas u svoju priču Bouwhuis.

"Na vrhuncu sezone, koja obično traje najviše nekoliko mjeseci, krajolik se preobražava u nekakvu anonimnu zemlju koju zauzimaju turisti iz cijeloga svijeta. Nakon sezone ostaje konglomerat primorskih gradova duhova, ničija zemlja. U to doba godine, prije i poslije turističke sezone, ja istražujem tu transnacionalnu turističku zonu. Naime, kad turisti odu, njihova nazočnost postaje još očitija", kaže Bouwhuis.

Sve su Bouwhuisove fotografije rađene analogno, u tehnici C-printa, uz vrlo precizne tiskarske probe te iako na prvi pogled mogu izgledati banalno, odišu suptilnim, nježnim, bojama.

(Vedrana HABEREITER, Glas Istre)