Uredi državne uprave pretrpani su zahtjevima za izdavanjem lokacijskih i građevinskih dozvola, što umnogome usporava građevinske projekte tvrtki, ali i običnih građana. Tako se u Uredu državne uprave Istarske županije na izdavanje lokacijske i građevinske dozvole u ovom trenutku u prosjeku čeka devet mjeseci, iako se čekanje zbog različitih razloga – ponajprije neekipiranosti, tj. manjka državnih službenika koji zbog malih plaća sve više odlaze iz službe, ali i složenosti same procedure – produžuje i do dvije godine. To je bio i razlog da samo ministricu zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva Marinu Matulović Dropulić, koja je jučer boravila u Funtani, upitali što u ministarstvu rade da bi riješili ovaj gorući problem.

– Prvi problem, nedostatak prostornih planova na osnovi kojih se ti dokumenti izdaju, gotovo je u potpunosti riješen i njihov je broj u posljednje tri godine narastao sa 113 na 530, naglasila je Matulović Dropulić. No, u nadležnim uredima državne uprave nema dovoljno ljudi, što zasad nisu uspjeli promijeniti ni nudeći stanove zaposlenicima iz sjeverne Hrvatske koji bi na nekoliko mjeseci mogli otići raditi primjerice u Šibenik ili Zadar, jer zainteresiranih nije bilo.

– Pregovaramo i sa sindikatima jer postoje kolektivni ugovori koji kažu da ljudi ne mogu dobiti nalog za veću udaljenost od 80 kilometara, rekla je ministrica.

Istaknula je da pripremaju novi Zakon o gradnji koji će za mjesec dana ići na Vladu, a prema kojem će za gradnju najvažnija biti lokacijska dozvola. Građevinska će trebati isključivo za objekte od interesa za Hrvatsku, poput tvornica i termoelektrana, dok za kuće do 400 kvadrata ona više neće trebati.

– Ostali veći objekti, poput manjih hotela i zgrada, trebat će samo potvrdu za glavni projekt, ali samo u dijelu koji se odnosi na reviziju. Znači, netko će morati pregledati je li statički sve u redu i, tamo gdje je revident udario žig, mi ćemo samo dati potvrdu da je revizija izvršena, objasnila je.

U pripremi je i prijedlog da gradovi s više od 35 tisuća stanovnika samostalno izdaju lokacijske i građevinske dozvole, što bi trebalo profunkcionirati 1. listopada.

– To je dobro jer svi gradovi imaju veće plaće nego državna uprava i nadamo se da će uspjeti naći i nove stručnjake koji će moći obaviti taj posao, rekla je i najavila da će do kraja godine sve spomenuto biti dovršeno.

Spomenula je da je Uredba o zaštiti obalnog pojasa sastavljena prvenstveno zbog pojave betonskih konglomerata koji se uz more »kobasičasto« protežu, negdje i do dvadeset kilometara dužine, pa ljudi koji ondje nemaju kuću ne mogu prići moru.

– Te kuće treba rušiti, drugog rješenja nema, rekla je. Druge će građevine prostornim planiranjem biti moguće legalizirati, iako su turističke zone i druga građevinska područja tom uredbom smanjeni za trideset posto.

– Svaki plan pregledavamo, na njega dajemo suglasnost i ne dozvoljavamo formiranje novih turističkih zona. To je moguće isključivo ako istovremeno ukidamo stare zone, recimo radi zaštite vrijednih dijelova prirode ili u slučajevima gdje bi bila potrebna ogromna ulaganja za komunalnu infrastrukturu. Uz to, ne dozvoljavamo širenje postojećih zona dok se one ne izgrade bar pedeset posto, rekla nam je ministrica.

Istaknula je pozitivne rezultate koje donosi suradnja njenog ministarstva s Vladinim savjetom za prostorno uređenje te drugačiji odnos s gradovima i općinama čiji predstavnici dolaze u Ministarstvo na razgovor i prije donošenja završnih dokumenata prostornog planiranja.

– Dovoljno smo odlučni da nastavimo s onim što smo počeli i uglavnom smo zaustavili bespravnu gradnju. Ima ljudi koji će sporadično i dalje graditi bez dozvola, ali i tamo gdje naši inspektori ne stignu, građani to vide, upozoravaju nas, na osnovi čega izlazimo na teren, provjeravamo, zaustavljamo i uklanjamo, napomenula je.

Rušenje u Istri se nastavlja