Ako i kada budemo ocijenili da je aukcija ribe na veletržnici potrebna, mi ćemo je organizirati, konstatirao je Michael Tasić, predsjednik Ribarske zadruge Istra, koja upravlja veletržnicom ribe u Poreču. Time je dovedeno u pitanje funkcioniranje same veletržnice koja je osmišljena kao burza ribe, no Tasić nas uvjerava da to nije tako. Naime, on ističe da će porečka veletržnica, koja još uvijek čeka na svoj izvozni broj (zadruga trenutno ribu prodaje preko izvoznih brojeva tvrtki koje se bave trgovinom ribe), dobiti svoj pravi smisao tek ulaskom Hrvatske u EU, kada padnu granice koje danas opterećuju trgovinu. Tada bi, po njemu, mogla doista i zaživjeti aukcijska prodaja ribe koja sada nema smisla.

Ribari ne love preko vikenda

Tasić pojašnjava da bi organiziranje aukcije danas dovelo samo do rušenja postojeće cijene ribe, koja se trenutno prodaje isključivo velikim kupcima. Tih kupaca je vrlo malo pa bi poznati kupci aukcije mogli koristiti za snižavanje cijena. Ovako se cijena ribe ugovara unaprijed, zbog čega ribari ne strepe hoće li za svoju robu dobiti odgovarajući novac. Doduše, Tasić priznaje da postoje određeni problemi u prodaji ribe, no ističe da su oni sezonskog karaktera. Naime, trenutno se gotovo isključivo love muzgavci, koji ne postižu dobru cijenu na talijanskom tržištu (veliki muzgavac se prodaje za 1,8 eura po kilogramu). No, problem je što vellki kupci moraju kupiti i veliku količinu robe ne bi li im se ona uopće isplatila.
Tasić pojašnjava da trošak prijevoza »pojede« čak 60 centi po kilogramu kupljenog muzgavca, što odvraća kupce od svakodnevne kupovine. Odvraća ih, doduše, i to što nemaju gdje plasirati velike količine robe. Tasić veli da zbog toga njihovi ribari i ne izlaze preko vikenda na more jer nemaju kome prodati ulovljenu ribu. Ti bi problemi, po Tasiću, trebali nestati onog dana kad Hrvatska pristupi EU-u i kad na veletržnicu budu mogli dolaziti i mali kupci. No, bez obzira na te probleme, tvrdi da Ribarska zadruga Istra zasad nema problema s plasmanom robe, a svojim ribarima novac dostavljaju u roku od sedam dana.
Na pitanje po čemu se trenutno veletržnica ribe u Poreču razlikuje od privatnih tvrtki koje se bave trgovinom ribe, Tasić odgovara da je osnovna razlika ta što zadruga radi za ribare, a trgovci za sebe.
– Time smo preskočili nakupce. Ribari sada mogu svoju ribu izvoziti i prodavati bez posrednika, zbog čega i postižu bolju cijenu, kaže Tasić.
S tim se, međutim, ne slaže Dean Kirac, vlasnik tvrtke Interfish iz Medulina, preko koje Ribarska zadruga Istra izvozi dio svoje robe.

Kirac: Veliki kupci su hipermarketi

Kirac smatra da su ribarske zadruge, odnosno u ovom konkretnom slučaju veletržnica ribe u Poreču, nelojalna konkurencija njegovoj, ali i sličnim firmama. Veli da se one ne razlikuju od drugih trgovačkih društava osim po tome što im država daje poticaje, čime im ujedno daje prednost pred privatnim tvrtkama. Po njemu, priča o »zlim« nakupcima s godinama se pokazala potpuno netočnom. jer sada i zadruge shvaćaju da je u prometu ribom, zbog visokih troškova, niska zarada. Kirac ne vjeruje da će veletržnica ribe ikada proraditi kao burza. Jedan od razloga preveliki su troškovi kupaca koji neće pristupati aukcijama da bi kupili nekoliko kašeta ribe. On, za razliku od Tasića, tvrdi da mali kupci ne drže tržište i da su zapravo veliki kupci jedini spas. A ti veliki kupci su danas, veli, hipermarketi, koji se ne žele natjecati »na nekakvim aukciiarna«, već traže da im se svakodnevno dostavlja higijenski ispravna roba. Kirac upozorava na to da je danas upitna i funkcionalnost ribljih burza u Italiji, gdje gotovo sve posluju s minusom.
Poput Tasića, i on veli da je trenutno najveći problem plasmana robe. Naime, i on muku muči s muzgavcima koje nitko ne želi kupiti. Problem je i cijena koja, veli, ne raste iako se to moglo očekivati budući da je u Italiji trenutno na snazi fermopesca, odnosno lovostaj.

Bojan ŽiŽOVIĆ, Glas Istre 

Ribarima riječka veletržnica lako je porečka veletržnica trebala biti prva u Hrvatskoj, u tome ju je pretekla riječka. No, primat u ovom slučaju uopće nije bitan. Naime, ni jedna ni druga veletržnica zasad nisu opravdale velika ulaganja u njih. Pogotovo se to odnosi na riječku veletržnicu, na koju ribari, kako sami vele, nevoljko svraćaju. Za razliku od porečke, riječkom veletržnicom upravlja Primorsko-goranska županija, što je, po mišljenju ribara, i najveći problem. Tasić ističe da ribari moraju doživjeti veletržnicu kao svoj prostor da bi ona doista funkcionirala. Izgleda da su to shvatili i u Rijeci, gdje se, neslužbeno doznajemo, ozbiljno razmatra mogućnost da se veletržnica da na upravljanje ribarima, poput ove u Poreču.