Ovisno o obliku i znakovima koji su bivali uklesani na takve stupove, oni su nekoć predstavljali ili granične oznake, ili pak miljokaze, oznake udaljenosti. Bez obzira na njihovu službenu namjenu, takvi su kameni stupovi uvijek podsjećali, primjerice, vozače da se približavaju odredištu, davali su temu za razgovor sa suputnicima, održavali svijest o mijeni društva ali stalnosti prostora, ukratko, bili su ukras pejzaža i znakovi identiteta, bezimeni i neevidentirani spomenici povijesti sa sasvim drugom svrhom u sadašnjosti. Sada su se i na njih okomili drski lopovi.

Bagerom po kunfinu

Vlado Antolović iz sela Bašići, kojeg sam s načelnikom Tinjana Vladom Ivetićem potražio da zajedno pogledamo »mjesto zločina«, jednom je prilikom spasio taj isti kunfin od slične sudbine. Prije desetak godina, kad se modernizirala cesta Pazin – Poreč, zbog njena širenja valjalo je srušiti zid uz staru cestu, u koji je bio ugrađen i taj kameni stup. Antolović je naišao na vrijeme, kad kamion s natovarenim materijalom bivšeg zida još nije otišao, i uspio je nagovoriti šefa gradilišta da stup vrati na njegovo mjesto, doduše, malo dalje od ceste nego što je prije bio. Lopovi su ovaj put »posao« izveli noću, daleko od očiju, kad je promet na ovoj inače vrlo frekventnoj cesti ipak malo »lakši«. Kunfin je bio težak tri-četiri kvintala, procjenjuje Antolović, i četvorica-petorica jačih »muškardini« bi ga jedva podigli. Kamena mafija je danas međutim snalažljiva: stup su vjerojatno srušili na »pase« i zatim podigli dizalicom kakve imaju i omanji kamioncini.

Kome je mogao zatrebati taj spomenik? »Možda ti ljudi niti ne znaju što su uzeli. Molimo ih da nam ga vrate, jer to je za nas povijesna vrijednost, neka ga samo spuste na isto ovo mjesto, mi ćemo ga opet podići«, apelira načelnik Vlado Ivetić. Da se taj »kunfin« negdje pojavi, recimo u kamenoj opremi neke od kuća što se danas širom Istre renoviraju ili grade u starinskome stilu, bi li ga se moglo prepoznati? »Kako da ne, u pol noći bin ga prepozna, i samo na opip bin ga pozna«, veli Vlado Antolović, kojega je ovaj kamen cijeli život po nekoliko puta dnevno podsjećao da je blizu svoga doma.

Seoska predaja veli da je to bio granični kamen između mletačke i austrijske Istre, i da je postavljen još prije nekoliko stoljeća. Vlado Antolović je u knjigama našao podatak da se ta granica nalazila kraj sela Bašići i 1535. godine: »Tamo je bila Benečija, a mi gore smo bili Kraljevci!« Da je tu bila granica vidi se i po tome što je »tamo doli sama boška, a tu prema nami je sva zemlja obrađena«, nastavlja Antolović, prisjećajući se da je na kamenu visokom oko metar i dvadeset centimetara bio nekakav natpis, ali kakav, ne sjeća se točno, pisale su riječi »confine« i »strada«, i neka rimska brojka. Gornji dio bio mu je zaobljen, izgledom je bio čak nalik na kapelicu, a s gornje strane je imao i oštećenje od bagera.

Niz drskih krađa

Taj je kamen u novije vrijeme (barem u zadnjih stotinjak godina) označavao i administrativnu granicu između općina, a i danas tuda prolazi granična crta između Općine Tinjan i Grada Poreča.

To nije prva drska krađa kamene baštine na Tinjanštini: još prije dvije godine, pisali smo i o tome, s desecima metara dugačkih zaštitnih zidova u zavojima uz cestu kroz Dragu počelo je nestajati kamenje, sloj po sloj, i do danas je, veli načelnik Ivetić, cijeli jedan takav zid »opelješen«. Na Tinjanštini ima još takvog kamenog znamenja poput ovog ukradenog kunfina, mnogi od njih se nalaze uz ceste: nikakva evidencija ne obuhvaća takve artefakte, oni se ne popisuju i ne slikaju, a šteta je, jer mnogi su od njih lijepi, ljudi su na njih navikli i dragi su im. Policija je o ovoj krađi obaviještena, no dalje od očevida, sumnjaju Ivetić i Antolović, teško da će se nešto moći učiniti.

Davor Šišović, Glas Istre