U četvrtak, 26. 7. 2012. s početkom u 21 sat u Istarskoj sabornici će se održati svečano otvaranje 52. Annala koji nosi naziv Prizivanje prošlosti. Ovogodišnja izbornica je povjesničarka umjetnosti Radmila Iva Janković, kustosica Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu. Temom Prizivanje prošlosti izbornica istražuje recentno zanimanje umjetnika za povijest.

Na izložbi izlažu slijedeći umjetnici:

• 1. Lara Badurina
• 2. Tomislav Brajnović
• 3. Marijan Crtalić
• 4. Ivan Kožarić
• 5. Andreja Kulunčić
• 6. Kristina Leko
• 7. David Maljković
• 8. Luiza Margan
• 9. Dalibor Martinis
• 10. SofijaSilvija
• 11. Slaven Tolj
• 12. Dubravka Vidović
• 13. Silvio Vujičić

Izložba u organizaciji Pučkog otvorenog učilišta Poreč potpomognuta je sredstvima Ministarstva kulture RH, Istarske županije i Grada Poreča. Medijski pokrovitelj je TV Istra, a sponzori Agrolaguna d.d. Poreč i KKA vizualne komunikacije Poreč.

Izložba će biti otvorena do 9. 9. 2012. svakim danom od 10 – 12 i 19 – 22 sata.

Isječak predgovora iz kataloga:
Ako je uloga duge tradicije Porečkog annala sondiranje i predstavljanje dominantnih strujanja u određenom vremenskom trenutku, kao jedan od mogućih zajedničkih nazivnika recentne umjetničke produkcije, može se prepoznati i u obnovljenom zanimanju umjetnika za povijest. U tom se kontekstu prizivanje prošlosti ne očituje kao estetsko koketiranje s pasatizmom ili u potrebi za potvrđivanjem i afirmacijom postojećeg stanja, kao što je bio slučaj u jednom od omiljenih devetnaestostoljetnih žanrova, nego upravo suprotno – umjetnik traga za uzrocima, da bi se mogle shvatiti pa i sagledati posljedice prisutne u sadašnjem vremenu, čime disciplina povijesti kao da opet uspostavlja dobrano poljuljani dignitet magistra vitae.

Rezigniranost spram tekovina prošlosti od kojih se više ništa ne može naučiti, ide ukorak s društvom koje u atmosferi sveopće devalvacije kulturnih, ekonomskih i prirodnih vrijednosti njeguje kult sadašnjosti i kratkoročnosti, potičući stanje dezorijentiranog plutanja u struji brze izmjene i još bržeg zaborava tzv. važnih događaja. Takvom trendu umjetnici pružaju otpor kojim od potpune amnezije spašavaju barem krhotine memorije. U tekstu „Je li prošlost neka druga zemlja? Je li prošlost drugi svemir" koji govori o dodirima povijesti i suvremene umjetnosti, Katarina Gregos tvrdi kako nije riječ samo o prolaznom trendu, nego o autentičnoj potrebi za povijesnim razmišljanjem koje postaje dijelom obvezne popudbine nekog tko ne želi biti samo svjestan okolnosti u kojima se zatekao, nego usto angažiran i aktivan.

U usporedbi s nekadašnjim historiografskim žanrom, fokus se sa službene povijesti kakva postoji u udžbenicima i enciklopedijama sve češće pomiče na margine, na tzv. male, nevidljive, izostavljene, potisnute ili zaboravljene povijesti. Načini na koji joj umjetnici pristupaju ponekad se mogu usporediti s porivom znanstvenika, nekoga tko je opsjednut arhiviranjem, uživa u recikliranju pronađenog i njegovoj reinterpretaciji ili pak subverzivne sadržaje prikriva fikcionaliziranjem. Jedan od čestih kreativnih postupaka ukidanje je linearnog vremenskog tijeka, odnosno pribjegavanje montaži, u smislu svjesne manipulacije kategorijom vremena, njegova premetanja i kombiniranja.

Radmila Iva Janković