Privođenje Vinke Cetinski glavna je tema ćakula na rovinjskoj rivi. Rovinjci su preksinoć pratili portale kojima su Cetinski bili glavna vijest. Već u deset sati na kioscima nije bilo novina, a čitalo se i prepričavalo u kafićima.

Susjedi Cetinskih, čiji je identitet poznat potpisniku ovih redaka, kažu da do večeri u petak nisu ni znali što se zbiva u susjedstvu. Nisu primijetili u blizini policijske automobile pa kažu da se sve vjerojatno odvijalo diskretno. S Cetinskima uglavnom nisu u dobrim odnosima. Kažu da je Vinka Cetinski školovana i uglađena gospođa pa su s njom nesuglasice rješavali razgovorom, ali s Mirkom Cetinskim su teže izlazili na kraj.

Za razliku od supruga koji se svakog dana, barem jednom, prošeće gradom, Vinka Cetinski živi prilično samozatajno. Ima zatvoreni krug prijatelja s kojima se druži od mladosti. Poznata je kao izuzetno uporna žena. Započela je svoj radni vijek u nekadašnjem Jadranturistu kao recepcionerka, da bi školovanjem uz rad došla do titule doktorice znanosti i voditeljice razvoja velike hotelijerske tvrtke. Usporedo je gradila akademsku karijeru predavajući na Hotelijerskom fakultetu u Opatiji. U jednom mandatu je bila i zamjenica ministra turizma.

Izjavila je da joj je teško pala činjenica što ju je Danko Končar optužio za pronevjeru. Privođenje, pak, nije bilo iznenađenje ni za koga jer se očekivalo mjesecima, što je potvrdio i sam Mirko Cetinski. Riječ je, naime, o ozbiljnim optužbama koje moraju dobiti svoj epilog. Izvjesno je da će to ostaviti sjenu nad uglednom obitelji koja je uvijek živjela natprosječno pa se svi pitaju što im je sve to trebalo.

Djed Mirka Cetinskog imao je prvu privatnu pekaru u Rovinju, kasnije i restoran blizu mora. Otac je, pak, bio ugledni direktor nekadašnjeg SDK-a, sadašnje FINA-e. Sam Mirko Cetinski je zaradio ogroman novac na turnejama u nekadašnjem SSSR-u, gdje je i upoznao Končara. Vinka Cetinski je imala prihode i od firme, ali i temeljem rada na fakultetu, a primanja su im se podebljala nakon što su im stasali sinovi Tony i Matteo. Uz veliku, nekoliko puta nadograđivanu obiteljsku kuću, kupili su i dvije ladanjske u Radetićima.

Zaštićena šikara

Sam projekt sto stancija, koje je Vinka Cetinski sa suradnicima vodila za Končara, bio je pomalo utopistički. Koncept je pao već na prvom koraku, uređenju brda Lakodaran na sjeveroistočnom rubu Rovinja. To je brdo s lijepim pogledom na stari grad u zaštićenom zelenom obalnom pojasu pa je nejasno kako su se mogli upustiti u krčenje i pretvaranje u maslinik. Istina, Lakodaran je bio pokriven nevrijednom šikarom u kojoj je prevladavala zakržljala crnika, ali je bio zaštićen.

Iako su lokalne i državne vlasti šutke prelazile preko radova na brdu kraj prigradskog naselja Mondelako uz cestu za Valaltu koji su se odvijali nekoliko mjeseci, anonimno pismo koje je stiglo vijećnicima Grada Rovinja podiglo je buru. Gradsko vijeće je diglo prijavu protiv Končarove tvrtke Kermas ulaganja, a Državno odvjetništvo je pokrenulo istragu protiv direktorice Kermasa Vinke Cetinski.

Kako li su tek investitori namjeravali provesti svrsi druga brda, od kojih su mnoga u pustopoljinama i do njih vode tek uski poljski putovi? Projekt je izgubio na vrijednosti i kada su se ispuhale cijene nekretnina pa se čini da su u ovom poslu dobro prošli tek vlasnici zemljišta i posrednici.

Može li se Končar naplatiti?

Bilo kako bilo, čini se da će Končar ustrajati u naplati štete jer smatra da se ima od čega naplatiti. Obitelj Cetinski, naime, ima brojne nekretnine i pokretnine, a ako ih nije vlasnički izmijenila, mogle bi završiti na bubnju.
Pitanje je, međutim, kako je Vinka Cetinski sa suradnicima privoljela Končara da uđe u ovako sumnjivu investiciju u startu tešku sto milijuna eura? Početkom prošle godine Končar je u razgovoru za naš list afirmativno govorio o izgradnji stotinu stancija koje će mu godišnje donositi 36 milijuna eura prihoda i zaposliti tri tisuće radnika, da bi se za godinu dana ispostavilo da je to nemoguća misija.

U Rovinju, na čijem je području kupljeno najviše zemljišta, takav je plan teško ostvariv. Da bi se moglo izgraditi objekt na poljoprivrednom zemljištu, treba dobiti suglasnost Gradskog vijeća, a potom i građevinsku dozvolu. Objekt, međutim, može služiti samo za obavljanje poljoprivredne djelatnosti, a ne za turizam ili agroturizam.

Kada je u lanjskom listopadu Končar spoznao da je čitav projekt napuhan, puno je novca već bilo potrošeno. Hoće li "kralj kroma" uspjeti povratiti uloženih sto milijuna eura? Od prodaje nekretnina sigurno neće jer je njihova vrijednost drastično pala. Potom, tko bi kupovao neplodna brda koja treba krčiti i dovoziti zemlju da bi se nešto moglo posaditi, a uz to zabranjena je gradnja stancija. Puno je tu pitanja na koja će se teško naći odgovore.

(Aldo POKRAJAC, Glas Istre)