Kad netko tko se zove Ilija i svećenik je Katoličke crkve za akt čije je potpisivanje naredio sam Papa, kao direttore megagalittico, reče da je to "sramotan (i ponižavajući) sporazum kojim se krše hrvatski zakoni", a nekoliko dana potom buntovno, u vezi s istim aktom, još usklikne "ne možemo dozvoliti pljačku crkvene imovine ama baš nikome", onda mu se za ove ludo hrabre izjave može za novinske potrebe, kako to učini i kolega Robert Buršić; nadjenuti nadimak Gromovnik. No, i odmah dodati: Ne bude taj dugo grmio.

I, eto, zgromilo ga. Velečasni Ilija Jakovljević više nije kancelar Biskupskog ordinarijata u Poreču. Biskup Ivan Milovan je za vršitelja te dužnosti postavio svog generalnog vikara Marijana Kancijanića.

Navodno je biskup Iliju Gromovnika, koji mu je, kako također primijeti kolega Buršić, istom bio i gromobran, smijenio po direktnom naputku iz rimskog vrha Vatikan holdinga d.o.o. koji je vatikanskom ambasadoru, tj. papinskom nunciju u Hrvatskoj Casariju dodijelio ulogu prinudnog upravitelja Porečke i pulske biskupije d.o.o., a možda i nad cijelom Crkvom u Hrvata d.d.

Strelovit uspon…

Karikiramo malo terminima iz trgovačkih društava i poduzetništva odnose u Katoličkoj crkvi, ali nismo daleko od istine – uključujući i onu profitno-poduzetničku koja je bila okidač slučaja "Dajla".

Naime, da baš Ilija Jakovljević, naravno uz biskupovo znanje i privolu, nije hrabro izašao u javnost i medije, vrlo oštro napavši sporazum koji je papa Benedikt XVI. oktroirao Župi Dajla i Biskupiji da imaju benediktincima iz Praglie dati 200-tinjak hektara zemljišta i četiri milijuna eura povrh, sve bi bilo ostalo u crkvenim kuloarima. I nekretninskim kolačem koji je Crkva dobila (natrag?) kao bivšu imovinu dajlskog samostana i dalje bi se sladila Biskupija, ali i benediktinci.

Ovako, lupa javnosti izazvala je pozorniji nadzor hrvatskog ministra pravosuđa koji se, eto, "rano" sjetio i poništio rješenja kojima je država zemljište prije deset i više godina vraćala! Pa se sad vrh Vatikan holdinga dvostruko uzbudio: ne samo da mu tamo neki istarski svećenici, inšoma obični radnici i sitni šefovi u toj velikoj i moćnoj firmi, oponiraju, nego ga i mala Hrvatska, koja se po uvlačenju Svetoj Stolici slobodno može nazvati ne banana nego papaja republikom, oponira i kvari već riješene nekretninske biznise.

E, netko za to mora odgovarati, a di ćeš bolje nego zavrnut vrat mladom pijetlu koji je kukuriknuo. I to još na bunjištu na kojem ga stariji nisu baš milo gledali.

Vratimo se poduzetničkim terminima. Ilija Jakovljević je bio mladi yuppi istarske biskupije. Sposoban i ambiciozan. S aspekta starog domaćeg klera, vele bolji poznavatelji, mana mu je bila ča je furešt. Rodom je iz Bosne, odakle je njegova obitelj 90-ih godina izbjegla u Istru. Smještaj su dobili u župnom stanu u Rakotulama.

Školovanje mladog Jakovljevića nismo rekonstruirali, ali pouzdano je da je "đakon Ilija Jakovljević" pastoralnu godinu 2002. imao provesti na praksi u porečkom Biskupskom ordinarijatu te u župi Rovinj. Sljedeće je godine zaređen, a u rujnu je, čitamo u arhivi našega lista, mladomisnik Ilija Jakovljević otputovao u Rim na studij kanonskog prava na Gregorijani. U Poreč se vraća 2005. kad biskupovim dekretom 22. lipnja postaje kancelar Ordinarijata, najmlađi u Hrvatskoj (rođen je 1979.).

…i još brži pad

Na tom važnom mjestu zamjenjuje Lina Zohila, koga je također Milovan smijenio postavivši ga za ekonoma Biskupije. Zohila se dobro sjetiti jer ga je Jakovljević sljedećih godina zamijenio praktički na svim funkcijama u Biskupiji. K tome, ne zaboravimo, Zohil je bio jedan od glavnih mešetara zemljištem koje je Crkva dobila u Dajli, a koje je sada međunarodni slučaj sa sam Bog zna kakvim posljedicama.

Na internetskim stranicama Porečke i pulske biskupije još je jučer pisalo da je magistar (koji priprema i doktorat) Ilija Jakovljević kancelar, a i ekonom Biskupskog ordinarijata (od 1. srpnja prošle godine, umjesto Zohila).

Također je i biskupov povjerenik za povrat imovine (umjesto Zohila), i sudski vikar, te član mnogih vijeća: svećeničkog, pastoralnog, onog za crkvene arhive i knjižnice, i jedan od glavnih u BUUK-u (Biskupska ustanova za uzdržavanje klera čije je ravnatelj Milan Zgrablić član uprave famoznog Benedikta d.o.o.), i pridodani sudski vikar Dijecezanskog crkvenog suda (ako je to različito od spomenutog sudskog vikara)…

Bio je čak i motovunskim župnikom. Sve u svemu bio je već više od dečka koji obećava.

Što će sada biti s brzouspinjućim i još brže palim "japijem", Gromovnikom, gromobranom, pjetlićem…? Ako ga biskup suspendira, kažu znalci, karijera u "holdingu" mu je završena. (Piše Goran PRODAN, Glas Istre)

CIJELI TEKST U SUBOTNJEM TISKANOM IZDANJU Glasa Istre