piše: Goran Vojković (index.hr)

U SVAKOM narodu malo je najboljih sinova i kćeri. Malo je, možda 1-2% onih koji svojim znanjem, zalaganjem, umješnošću i talentom iskaču iz prosjeka i život provode čineći čovječanstvo boljim. Malo je onih sinova i kćeri jedne nacije kojih se sjećamo nakon 100 ili 200 godina. Malo je, na prste se daju izbrojati ljudi poput Nikole Tesle, Miroslava Krleže, Bartola Kašića, Milke Trnine, Vaska Lipovca, Ivana Meštrovića, Eduarda Slavoljuba Penkale, Ivana Vučetića, Ruđera Boškovića, Benedikta Kotruljevića…

Škrta zemlja, siromaštvo, okružje ratova i sukoba velikih sila – nisu dali mnogo šanse Hrvatima da se u svijetu pokažu kao znanstvenici, izumitelji, umjetnici. Mala zemlja, mali jezik, stalni pritisak okružja gdje su najbolji od nas odlazili u tuđinu ili ginuli za tuđine – bili su teško okruženje za taj mali broj iznimnih umova, iznimnih stvoritelja, iznimnih ljudi i humanista. No, unatoč tome, Hrvati su pokazali svijetu da imamo što reći i da ovaj mali narod ima i sinove i kćeri sposobne zadužiti čovječanstvo svojim tehničkim, umjetničkim i drugim uspjesima.

Malo nas je i svakog dana nas je kao naroda manje. I tim prije moramo čuvati kao malo vode na dlanu nove generacije tih najboljih, nove generacije učenika, onih među kojima se možda krije budući Tesla, Bošković ili Penkala (ovaj zadnji, možemo se ponositi, bješe Hrvat opredjeljenjem, a ne rođenjem).

Svijet koji kroči prema zvijezdama

Svijet se kreće naprijed. Tehnološki se kreće toliko da u ovoj opterećenoj Hrvatskoj ne stignemo pratiti kolike su to promjene i koliki su to skokovi. Odnedavno ne samo automobili, već i kamioni cestama voze sami. Prošle godine smo putem misije Rosetta o kometima saznali više nego u proteklih 5000 godina ljudske civilizacije.

Ovoga srpnja svemirska letjelica New Horizons će proći pokraj najdaljeg planeta, Plutona. Zamislite, ljudska letjelica nakon godina putovanja dolazi na rub Sunčevog sustava. Kontrola misije upravlja tehnološkim čudom toliko dalekim da svjetlost i signali putuju do njega satima.

Kako su to divne stvari i kako su to velika postignuća Čovječanstva! I kako je bitno i važno da sutra, kada svemirska i druga istraživanja budu još intenzivnija, na njima rade i naši ljudi. Da najbolje od najboljeg što Hrvatska može pružiti, naša djeca, naši talenti, plod našeg odgoja i obrazovanja i ove zemlje – budu zajedno sa svojim kolegama u projektima koji će mijenjati čovječanstvo. Od samovozećih automobila, preko naseljavanja Marsa do istraživanja oceana Zemlje, ali i Saturnovih mjeseca.

Hrvati se novoga nikada nisu bojali. Ferdinand Konščak, isusovac, misionar, istraživač, kartograf, geolog, matematičar, prirodoslovac, astronom i graditelj – dao je veli obol istraživanju Kalifornije. Jedno otočje na sjeveru Kalifornijskog zaljeva nosi njegovo ime: Consag Rocas. Naši ljudi su sudjelovali u otkrivanju Zemlje Franje Josipa.

Nema gotovo kraja kugle zemaljske, nema znanstvenog, umjetničkog ili drugog područja gdje nećete čitajući leksikone naći nekoga s prezimenom poznatim, domaćim, s prezimenom radi kojega ćete se u tom trenutku osjetiti ponosnim, jer je netko potekao tu, pokraj vašeg sela, iz izgubljene provincije Austro-ugarske došao do svjetskog vrha.

Stižu nove generacije najboljih

Ne moramo posebno obrazlagati da je hrvatski obrazovni sustav zastario, štreberski i loš. Ne bi tu ništa novoga rekli, što nije već stoput rečeno. No i takav sustav, uz iznimno zalaganje učenika, njihovih nastavnika i njihovih roditelja, uz državu koja više odmaže nego pomaže – rađa neke nove iznimne pojedince. Među svim tim tranzicijskim problemima koji nas muče kao narod, među svim političkim glupostima i jadu naše političke vrhuške – i bolje rečeno unatoč tomu – izniču iz škola iznimni pojedinci….

CIJELI ČLANAK PROČITAJTE NA INDEX.HR