27. izdanje Međunarodnog orguljskog festivala Organum Histriae uspješno je realizirano u razdoblju od svibnja do kraja rujna 2026. godine kroz sedam tematskih koncerata održanih na šest atraktivnih lokacija diljem Istarske županije.

Ovogodišnje izdanje dodatno je učvrstilo međunarodni profil festivala i potvrdilo njegovu ulogu vodeće regionalne platforme za očuvanje, valorizaciju i promociju orguljske baštine.

________________________________________ 

U 2026. godini Organum Histriae nastavio je dalje s jakim međunarodnim obilježjima, ali i s posebnim naglaskom na žene glazbenice iz Hrvatske. Planirani programi održali su se na već dobro poznatim lokacijama i povijesnim orguljama diljem Istre, ali i jednim modernim mehaničkim orguljama te je po prvi put predstavljen instrument koji je obilježio srednji vijek – portativ.

Od svibnja do kraja rujna Istra je postala epicentarom orguljaške glazbe kroz događaje najznačajnijeg festivala u regiji. Sedam tematsko posebnih koncerata privuklo je različitu publiku – od strastvenih ljubitelja orgulja do onih koji su možda po prvi put otkrili čari kraljice instrumenata!

27. izdanje festivala započelo je u pulskoj Katedrali, ove godine u fokusu zbog katedralnih orgulja, koje su početkom lipnja krenule u dugo iščekivanu obnovu. Nakon više od dvadeset godina stvorene su prilike za ovako veliki pothvat, zbog čega je i sam koncert otvorenja imao humanitarni karakter, odnosno bio je u znaku prikupljanja donacija za orgulje. Čitav projekt obnove pokrenula je Udruga Organum Histriae, u suradnji sa Župnim uredom Katedrale i Biskupijom Porečkom i Pulskom. Radovi su trajali nešto malo više od mjesec dana, a njima su otklonjeni brojni problemi kako bi instrument mogao mogao još dugi niz godina besprijekorno sudjelovati u koncertima, liturgiji i edukaciji.

Povodom blagdana Duhova, 23. svibnja, koncert pod nazivom Veni Creator Spiritus publici je predstavljen program čiji je glavni motiv u simbolu ptice. Istaknute hrvatske glazbenice Dora Draclin (oboa) i Katarina Lamotte (orgulje), svojom dugogodišnjom suradnjom i kreativnim programima oduševljavaju publiku, pa su tako i pulskoj publici pokazale kako instrumentima oponašati pjev ptica. Ovog puta objedinile su nekoliko velikih obljetnica: 800. godišnjicu nastanka ”Pjesme stvorova” Sv. Franje Asiškog, te 40. godišnjicu smrti francuskog skladatelja Mauricea Durufléa. Kroz simbiozu oboe i orgulja, preko imitacije ptičjeg pjeva u baroknoj i romantičarskoj glazbi, do svježeg zvuka inspiriranog prirodom, ovaj vrhunski duo predstavio je slabo poznate skladatelje na ovim prostorima, posebice one francuskog govornog područja, ali i posvećujući pažnju hrvatskim skladateljima. Koncertom je obilježena i deseta obljetnica smrti velikog hrvatskog skladatelja i orguljaša A. Klobučara, pionira francuskoga orguljskog izričaja na ovim prostorima, čija je Pjesma stvorova važan doprinos hrvatskoj orguljskoj umjetnosti i velika ostavština budućim generacijama mladih orguljaša. Program je zaključila orguljašica, inače imajući bogato iskustvo stečeno upravo u Francuskoj, veličanstvenim djelom Veni Creator Spiritus, jednim od najvažnijih orguljskih ostvarenja 20. stoljeća koji se temelji na istoimenom latinskom himnu iz 9. stoljeća.

Drugi koncert nastavio je festivalski niz na obali pulskog zaljeva 28. svibnja i to po prvi put u jednoj od najljepših neobizantskih i neoromantičkih građevina – župnoj crkvi Gospe od Mora, čijoj je inauguraciji prisustvovao i sam car Franjo Josip 1898. godine. Iako ova crkva više ne “čuva orgulje”, zbog svojih estetskih obilježja postala je savršenom kulisom za odlazak na putovanje u mistični srednji vijek. Još uvijek se ovo razdoblje stereotipno smatra mračnim i nazadnim, no koncertom svestrane glazbenice Mirjane Petercol dokazano je upravo suprotno. Program Sancta et Sanctissima ne oslanja se isključivo na gregorijanski repertoar pisan u ženskim samostanima, već donosi poseban odabir glazbe posvećen ženama. Kroz ovaj koncert predstavljena je jedna od ranijih varijanti portativa (prijenosne orgulje), a posebnost se očitovala u izvedbenom dijelu: jedna glazbenica istovremeno pjeva i svira na portativu što je publici bilo posebno iskustvo. Osim pjevanja i sviranja, ovaj koncert imao je i edukativnu notu. Petercol, svestrana akademska glazbenica, velik dio koncerta posvetila je i naraciji, odnosno upoznavanju publike s poviješću instrumenta, ali i odabranog repertoara. Govorni dio pratile su i projekcije na platnu, tako da je publika mogla i vidjeti srednjovjekovne prikaze portativa na freskama, ali i začetke notacije, od prvih neuma preko rukopisa Hildegard von Bingen do razvoja kompliciranije menzuralne notacije. Po završetku koncerta posjetitelji su imali priliku promatrati instrument iz neposredne blizine, a koncertu su prisustvovali i brojni srednjoškolci kojima je susret sa ovakvim instrumentom bio od posebnog značaja.

Posljednji koncert svibanjskog djela festivala, zanimljivog naziva Silent mountains, održao se u Motovunu u župnoj crkvi Sv. Stjepana 30. svibnja. Po prvi put u Istri publika je imala priliku čuti instrument koji se tradicijski veže uz alpske prostore, dok je vrlo slabo poznato da je to instrument brojnih izvedbenih mogućnosti. Duo Alphorn & organ jedinstven je i originalan projekt koji predstavlja program visoke kvalitete kroz kojeg se uz orgulje predstavljaju dva instrumenta najstarijih tradicija i popularnih alpskih kultura: alpski rog i hirtenhorn, potonji je originalni instrument koji je inspirirao čak i Leopolda Mozarta. Carlo Torlontano i orguljaš Francesco Di Lernia, dugi niz godina promoviraju ovaj interesantni sastav diljem svijeta – svaki glazbeni komad pažljivo je odabran i prilagođen karakteristikama pojedinih orgulja, a ovaj jedinstveni zvuk, spoj orgulja i alphorna evocira slike bajkovitih krajeva. Ovaj program predstavio je naizgled nespojive elemente – tradicionalnu i klasičnu glazbu, ”narodni” instrument i Callidove orgulje iz 1797. godine. Centralni dio programa sačinjavali su Sinfonia Pastorella Leopolda Mozarta i Sinfonia Pastoritia Antona Zimmermanna, a orguljaš je publiku posebno počastio zvucima njemačkog i talijanskog baroka kroz djela Johanna Kaspara Kerlla, Johanna Sebastiana Bacha i Antonia Vivaldija. Posebne emocije u publici izazvali su zvuci tradicionalnih napjeva koji kao da su zamišljeni za izvođenje upravo u gotovo savršenoj akustici motovunske crkve na brdu.

Festival je nastavljen 11. srpnja u jednoj od najljepših i najimpozantnijih baroknih građevina Istre. U bujskoj župnoj crkvi Sv. Servula su po prvi put udružene snage Istarskog komornog orkestra i Organum Histriae! Iako mlad, Istarski komorni orkestar već plijeni pažnju, a kroz svoju koncertnu djelatnost, baš poput Organum Histriae, donosi dašak klasične glazbe (i one koja graniči s drugim žanrovima) u razne dijelove Istre, od sjevera pa do juga, te od istočne do zapadne obale. U sklopu 2. koncertne sezone orkestra i 27. Organum Histriae, pod dirigentskom palicom i umjetničkim vodstvom dirigenta Petra Matoševića, orgulje G. Callida nastupile su kao moćan solist! Concerto per organo e archi program je koji u svojoj središnjici predstavio koncert za orgulje i orkestar u B-duru velikog G. F. Händela. Iako su koncerti za orgulje u 18. stoljeću ”veliki hit”, pojedini glazbenici poput Antonia Vivaldija okušali su se i u pisanju tzv. ”duplih koncerata”. Jedan takav glazbeni dvoboj napisan je za orgulje i violinu, a za ovu prigodu snage su odmjerile dvije istarske akademske glazbenice, Letizia Ulika Roce (violina) i Elena Roce (orgulje). Svoju usklađenost pokazao je i sam orkestar kroz različite glazbene epohe, preko romantičarske lirike Antonína Dvořáka (Nokturno pro smyčcový orchestr, op. 40) do neoklasicističke elegancije Ottorina Respighija (Antiche danze et arie per liuto, Suite No.3)

Dio koncerta bio je posvećen i istarskom skladatelju, Branku Okmaci, jednom od najplodonosnijih aktivnih autora čiju smo glazbu slušali u izvedbi pulskog kontrabasista Sandra Peročevića. Concertino za kontrabas i orkestar, trostavačno djelo napisano upravo za Istarski komorni orkestar i kontrabasista Sandra Peročevića, premijerno je izvedeno u sklopu ovog koncerta.

U prvom vikendu rujna, istarska publika uživala je u čak dvije glazbene poslastice na dvije lokacije! Iako potpuno različitih programa, stilova i na instrumentima različitih mogućnosti i karaktera, oba koncerta imala su zajednički nazivnik, a to je improvizacija. Temelj orguljaškog koncertantnog i liturgijskog djelovanja jest upravo improvizacija, danas u našem prostoru marginalizirana, ali vrlo zahtjevna disciplina. Srećom, postoje mladi orguljaši koji su upravo improvizaciju prepoznali kao svoj poziv. Gabriele Agrimonti, talijanski orguljaš koji već nekoliko godina plijeni pozornost na orguljaškoj sceni Europe, stekao je svoje umijeće na prestižnom pariškom konzervatoriju, mjestu nadaleko poznatom upravo po studiju improvizacije.

Koncert pod nazivom Impro (Ob)session odveo je Organum u svoje sjedište, u Sv. Lovreč Pazenatički i župnu crkvu Sv. Martina gdje je mladi orguljaš u potpunosti oduševio novom dimenzijom koju je podario orguljama Petra Nakića iz 1735. godine. Kroz povijest orguljarstva, često su skladatelji pisali određena djela inspirirana upravo određenim instrumentima i u bliskoj suradnji s orguljarima. Tako o liku i djelu Nakića piše i veliki Nicola Porpora, ali i Gaetano Valeri, donedavno relativno nepoznat skladatelj, upravo iz regije Veneto kojeg je mladi Agrimonti predstavio kroz vlastiti izbor sonata.

U drugom dijelu koncerta, Nakićeve orgulje poprimile su jednu sasvim drugačiju dimenziju kroz zahtjevan aspekt improvizacije. Naime, u 2026. godini obilježavamo 400. obljetnicu smrti jednog od najznačajnijih skladatelja iz razdoblja renesanse čija glazba danas zbog specifičnog stila zvuči veoma blisko našem modernom uhu. John Dowland autor je kojeg povijest najviše pamti po izrazito emocionalnim pjesmama za glas i lutnju. Kako one zvuče u modernom kontekstu, i to na orguljama, pokazao je upravo Agrimonti, pretvorivši ‘’skromne’’ Nakićeve orgulje u one francuske, veličanstvene i romantične. Nakon stajaćih ovacija, Agrimonti je publici zahvalio još jednom kraćom improvizacijom, ali ovog puta u stilu brzog stavka iz talijanskog koncerta.

Već iduće večeri, festivalska pozornica ponovno se vratila u pulsku Katedralu gdje je publika uživala u punini zvuka sada obnovljenih orgulja, koje su prvi put nakon obnove zasvirale 29. kolovoza, a na tom su ih koncertu predstavili eminentni pulski orguljaš Eduard Kancelar, predstavnici Organum Histriae Elena Roce i Krešimir Klarić, te poseban gost večeri, nizozemski orguljaš Jeroen Koopman.

Uz Agrimontija na orguljama, katedralni prostor su nakon jako dugo vremena ispunili neki drugačiji glazbeni izričaji kroz zvuke saksofona. Elias Lapia, istaknuti mladi talijanski saksofonist podario je pulskoj publici dašak jazza i kroz svoje majstorsko muziciranje razbio granice klasične glazbe. Iako je naglasak stavljen na improvizaciju i igru zvukovnim bojama koje nastaju spojem orgulja, saksofona i karakteristične akustike Katedrale, kako sam naziv koncerta Dialoghi d’aria sugerira, glazbenici su se u velikoj mjeri referirali na tradiciju i u njoj tražili inspiraciju. Iako obojica iza sebe imaju prvenstveno ”klasično” glazbeno obrazovanje, kroz svoje vrsno umijeće improvizacije u stalnoj su potrazi za novim mogućnostima svojih instrumenata, ali i repertoara kojim će na jednom mjestu okupiti štovatelje klasične i jazz glazbe. Na ovim prostorima nije moguće često čuti duhovnu glazbu koja dolazi iz nekih drugih kršćanskih tradicija, poput gospela, ali kroz ovaj program slušatelji su mogli doživjeti utjecaja tradicionalne, narodne glazbe koja vrvi neobuzdanim i širokim rasponom ljudskih emocija na razvoj klasične glazbe. Iako je program započeo popularnim i bezvremenskim melodijama J. S. Bacha (Badinerie BWV 1067 i Arioso BWV 156), naglasak je stavljen na Poulencovu sonatu za klarinet i klavir, po prvi puta u Puli u izvedbi na orguljama i saksofonu. Improvizacije na gospel napjeve oduševile su sve štovatelje drugih glazbenih izričaja, posebice iz razloga što je tako nešto gotovo nemoguće čuti na našim prostorima uz klasične orgulje. Publika je i ovdje glazbenike nagradila dugotrajnim pljeskom, a oni su se zahvalili jednim bisom, slobodnom improvizacijom proširenog tonaliteta.

Za sam kraj 27. izdanja festivala, Organum Histriae je, u suradnji sa Zadar organ festivalom, u Hrvatsku doveo jednog od najznačajnijih svjetskih orguljaških imena! Jeremy Joseph, orguljaš rodom iz Južne Afrike osvojio je brojne pozornice svojim osebujnim i virtuoznim improvizacijama, a danas obnaša funkcije profesora na Sveučilištu za glazbu i scenske umjetnosti u Beču, te orguljaša Dvorske kapele gdje redovito nastupa sa zborom nadaleko poznatih Bečkih dječaka. Njegove interpretacije različitih glazbenih stilova od kasne renesanse do suvremenih skladatelja su potkrijepljene stilski ukusnim i informiranim detaljima, a zbog svoje izrazite muzikalnosti razbija stereotipe o orguljama kao ”ne-dinamičkom” instrumentu. Odabrani program sačinjavali su upravo prethodnici Jeremya Josepha, istaknuti orguljaši i kompozitori sa bečke Dvorske kapele koji su svoj glazbeni jezik uvelike gradili izučavajući razne tehnike skladanja iz pera talijanskih majstora te je njihov utjecaj jasno vidljiv u razvojnoj niti europske ”klasične” glazbe. Glazbeni jezik Frobergera utjecao je na velike njemačke orguljaše (Pachelbel, Buxtehude, pa čak i Beethoven!), posebice na njegove nasljednike u dvorskoj kapeli (Kerll, Muffat…) koji su umijeće improvizacije, talijansku pjevnost i virtuozne diminucije pretvorili u niz impresivnih djela za instrumente s tipkama. uz Ricercare, Battaglie, Toccate i Passacaglie već spomenutih J. Frobergera, J. kerlla i G. Muffata, na programu se našla i jedna Toccata A. Pogliettija koja opisuje pad južnonjemačkog grada Filipsburga 1676.

Osim virtuoznih djela spomenutih kompozitora, Jeremy Joseph predstavio je rovinjskoj publici i vlastite improvizacije koje su nastale bez prethodno odabrane teme. Trenutak, atmosfera, prostor i sam instrument bili su polazišna točka za ovog majstora imaginacije koji se poigrao i nekim mehaničkim aspektima instrumenta, odnosno istražio razne zvukovne mogućnosti orgulja, te je uspio publici predočiti i neke zvukove iz prirode, poput vjetra i mora.

Ovogodišnje izdanje festivala dokazalo je još jednom značaj projekta i potrebu u kulturi. Bez Organum Histriae većina povijesnih orgulja Istre bila bi u potpunosti izvan funkcije, a brojni ljubitelji klasične glazbe, strani i domaći, stari i mladi, zakinuti za vrhunske umjetničke sadržaje koji su pri tom i besplatni za sve.