napisao: Jerko Sladoljev

Prije 44 godine(1978.g.) , na današnji  dan , napustio nas je u svojoj 49.-toj godini života Anton Restović, ekonomist, turistički djelatnik , vizionar i otac ondašnje porečke hotelske kuće „Riviera“. Slijednici „ Riviere“ današnja tvrtka „Valamar“ bi slijedeće godine slavili 70.godišnjicu ove ponude na Poreštini.

Dolaskom u „Rivieru“, a nakon uspješno završenog školovanja na Visokoj privrednoj školi u Zagrebu , zatekao je  1967 g.kolektiv od dvadesetak radnika sa  vrijednošću osnovnih sredstava od 1,5 milijuna dinara. Čvrst (reklo bi se „štapskom palicom“) po  stilu upravljanja , usprkos svim poslovnim  barijerama, uspio je ovu, tada mikro  ugostiteljsku tvrtku dovesti na razinu turističkog  makro poslodavca i giganta u europskim razmjerima.
No najveća vrijednost kojom je osvježio poslovni ambijent svojim dolaskom na  Poreštinu,  je bilo rivalstvo između „Plave Lagune „ i „Riviere „ ( između „Lagunaša“ i „ Rivieraša“ ) poznato u  sportu i psihologiji, kao „trčanje zajedno“, „trčanju jedni protiv drugih“ označavajući tako poslovno  natjecanje koje je općenito  u suštini bilo pozitivno emocionalno natjecanje za ugled, moć ili naklonost na ovom prostoru. Jer do 1967.g. apsolutni primat je,  iako registrirana 4 godine kasnije  (1957.g.) , imala Plava Laguna.

Tako  je krajem sedamdesetih godina „Riviera“   zapošljavala  2.200 radnika sa vrijednošću osnovnih sredstava  od 1,5 milijarde dinara. Dakle u desetak  godina njegovog   upravljanja, vođenja  i vizionarstva „Rivieri“  je  uspjelo  povećati  broj radnika i vrijednost osnovnih sredstava za sto puta.
Naravno , treba spomenuti da je imao i jak tim mladih , tek diplomiranih stručnjaka koji su ga u toj fazi razvoja pratlli i  s njim se „(m)učili„  kako brzo i uspješno graditi kvalitetnu marku u turizmu.

Ukupni dohodak „ Riviere“ ja iznosio 1985.g. 1.491.666.190 dinara a ostatak dohotka 206.142.760 dinara ili  17% što bi i u današnjim prilikama izvanredan rezultat.

Ne smijemo zaboraviti da su temelji turističkog  giganta  i destinacije Poreč  postavljeni 20. studenoga 1953.g. , budući da  je Gradska skupština donijela  prvu odluku o osnivanju „Gradskog ugostiteljskog poduzeća“ preteča  kasnije (1954.g.) preimenovanog poduzeća u  „Riviera“ hotelsko- ugostiteljsko poduzeća  Poreč.  Prema tome može se konstatirati da je „Riviera“ prva  ugostiteljska kuća i začetnik, a kasnije i zamašnjak porečkog turizma, zahvaljujući koncepciji, stilu i energiji koju je ovaj karizmatični neimar  sa svojim timom uložio u  turističko temelje  destinacije. Poreča i Istre. Tim činom je  stvoren i  povijesno  trebao bi biti zabilježen apsolutno  prvi turistički  projekt takve vrste na Poreštini  i to samo nekoliko  godina nakon Drugog svjetskog rata.

Grad i destinacija Poreč danas nemaju to nekadašnje natjecanje i konkurentnost koja je  nekad bila zamašnjak uspješnosti. Danas smo skloni reći da se je to natjecanje „preselilo“ na natjecanje između destinacija ,  pa govorimo o rivalstvu između Poreča i Rovinja. No, često bi trebalo medijske napise ispraviti kada daju primat u brojkama Rovinju jer je Poreč definitivno marketinški još uvijek korak ispred Rovinja. Naime Rovinj ima  kapacitet za 38.989 osoba a Poreč 28.654 osobe.
Rezultati u noćenjima su 4 milijuna noćenja u Rovinju i 3,5 milijuna  noćenja u Poreču, što govori o boljoj i kvalitetnoj iskorištenosti objekata u Poreču  za 15 % što nije malo.

Iako se na kraju balade uvijek broji novac,  iskorištenosti objekata  ipak treba gledati u osmišljenijoj i inventivnijoj prodaji i marketingu poslovnih timova na Poreštini.

Dinamičan razvoj „Riviere“ započeo je   prijelomne 1967.g. gradnjom objekata izvan uže gradske lokacije. Najprije hotel i apartmani „Luna”  koji su stvorili akumulaciju za gradnju “Lanterne“ ( 1968.g.), a iste godine i samoposluga „ Peškera“ i hotel „ Neptun“ u gradu Poreču.
Dvije godine poslije ( 1970.g. ) izgrađen je hotel „ Kristal“, a kasnije „Rubin“ i na kraju na području“ Brulo“  hotel „ Diamant“.  Istovremeno, tih godina “Riviera“   gradi i prateće pomoćne objektie u svrhu poboljšanja usluga kao centralno skladište, praonicu rublja, centralnu slastičarnicu ,servisne radionice i dr.  Za projektna rješenja i arhitekturu dodijeljena je sedamdesetih godina prošlog stoljeća nagrada za hotel „Kristal“ zagrebačkom  arhitektu Juliji de Luca , za umjetnički dojam i funkcionalnost u prostoru.

Integriranjem  sa tvrtkama  sličnih  djelatnosti „Rivieri“ se pridružuju  tih godina „ Istarske toplice“, „ Neon“ Vrsar,“Turist“ Vrsar, „Pical“ i Trgovačko poduzeće „ Jedinstvo“ iz Poreča.

Sedamdesetih godina prošlog stoljeća  „Riviera“ gradi nove objekte, prije svega kampove u Vrsaru i Funtani ali i motel „Lovac“ u Pazinu i hotel i apartmane „Zagreb“u Poreču .
Na kraju je izgrađen također novi i suvremeni “ Autoremont“ u gradu Poreču kao zamjena za stari pogon koji više nije bio u stanju tehnički  pratiti brojke koje su  u to vrijeme eksponencijalno rasle kod građana i turista Poreča ali i u automobilskoj industriji općenito.

Kao zaključak dodajemo:
od početnih dvjestotinjak kreveta koje je zatekao u početku svoje poslovne karijere  1967.g. i sa skromnim ostvarenjem  tada od  dvadesetak   tisuća  noćenja , stvorio je giganta sa kapacitetom od 24.200 mjesta u hotelima, apartmanima i kampovima i godišnjim prometom od 2,6 milijuna noćenja što je također rekordno povećanje od sto puta.
Rezultati  su to  koji svjedoče o  njegovoj  energiji ali i podršci  njegovih suradnika , za koje  bi se moglo reći da se po dinamici razvoja  ne bi mogli posramiti ni oni  iz Guinnessove  knjige svjetskih rekorda  kada bi se mjerili po tom kriteriju 🙂  Grad Poreč mu je u znak zahvalnosti za sve razvojne inicijative, trud i kreacije kojima je stvorio novu  turističku sliku Poreča, a posebno onu u samom gradu i  oko njega , posvetio jednu šetnica uz more koja je nekad bila glavna i jedina ulazna cesta u grad  i dodijelio joj njegovo ime .

Važno je napomenuti da je  uspio stvoriti vrlo funkcionalan upravljački tim, vrhunsku i nadasve uspješnu poslovnu organizaciju, školovati veliki broj novih kadrova u ugostiteljstvu koji su uspješnu opsluživali u to vrijeme do tridesetak  tisuća gostiju dnevno.

Da su temelji poduzeća koje ostavio svojim slijednicima bila dobro  i  kvalitetno vizionarski postavljeni govori i današnji management tvrtke „Valamar” koja slovi u svakom pogledu kao najkvalitetnije organizirana tvrtka i  turističko-ugostiteljski lanac Hrvatskoj.

Mi, koji smo bili u užem managementu ondašnje “Riviere“ , rasli, učili i surađivali s njim ,  možemo svjedočiti o njegovom karizmatičnom vizionarstvu ali i energiji i radnom elanu  kojim je svakodnevno zračio.

Mislim da bi se zbog povijesnih, tradicijskih i  kulturnih vrijednosti grada Poreča, hotel „Riviera“  ( bombardiran u  Drugom svjetdkom ratu tri puta) s pripadajućim depandansama Jadran i Parentino trebalo obilježiti  kao spomenik  i zametak razvoja turizma naše destinacije i označiti  kao takav jednom  pločom na fasadi hotela.

napisao: Jerko Sladoljev