Porečka lista od pet gradova prijatelja i pobratima (Massa Lombarda, Siofok, Zabok, Crikvenica, Koprivnica) produžena je na Segrate, mjesto od 24.000 stanovnika u neposrednoj blizini Milana. U petak navečer, uz prisustvo hrvatskog konzula u Milanu Nevena Marčića, gradonačelnici Segratea Adriano Alessandrini i Poreča Edi Štifanić potpisali su sporazum o prijateljstvu i suradnji.

Prve kontakte uspostavili su Graziano Musizza, sada umirovljen gradski vijećnik, dok je još u Gradu bio zadužen za međunarodnu suradnju, i Piero Tarttichio, slikar i pjesnik, rođeni Istrijan koji živi u Segrateu. Od 2002. godine traje suradnja uglavnom na sportskom i kulturnom planu, a formaliziranjem odnosa otvara se put, kako je rekao Alessandrini, suradnji na obrazovnim projektima, programima za mlade i građane treće dobi, čemu Segratezi pridaju posebnu pažnju.

S kakvim se gradom Poreč sprijateljio i kakvi su ljudi Segratezi?

Treba reći da je dio Segratea koji se zove Milano due sjedište Berlusconijeve tvrtke Mediaset i da su političari koji u gradu obnašaju vlast mahom Berlusconijevi ili Bossijevi stranački kolege, ali su desničari iz Segratea ostavili prvenstveno dojam dobro organizirane socijalno osjetljive vlasti i dobrohotnih, druželjubivih pojedinaca.

Rekreacijska zona od osam kilometara

Segrate godišnje iz proračuna odvaja 18,6 milijuna eura za komunalne usluge, 5,5 milijuna za škole i socijalne programe, milijun eura za uklanjanje arhitektonskih barijera. U upravi imaju poseban odjel zadužen za volonterstvo, civilne usluge i decentralizaciju, a grad je član Global Cities Dialogue (GCD), međunarodne udruge gradova iz čitavog svijeta (186 ih je trenutno), kojima je cilj da kroz različite projekte transferiraju moderne tehnologije kako bi smanjili razliku između razvijenih i zemalja Trećeg svijeta. Upravo dan prije potpisivanja sporazuma s Porečom Segrate je bio domaćin godišnjeg sastanka Upravnog odbora GCD-a, kojem su prisustvovali i porečki gradonačelnik i njegov zamjenik, kako bi se upoznali s detaljima i možda pridružili Poreč ovoj skupini gradova, kao prvi u Hrvatskoj. Segrate nije nabijen povijesnim uspomenama kao Poreč, nema toplinu grada duge povijesne tradicije, pa je možda to i razlog što im je Poreč toliko drag. U pratnji Simone i Sare, asistentica gradonačelnika i pročelnika za komunalne usluge i međunarodnu suradnju, porečka delegacija i dvije novinarke obišli su mjesta koja slikovito govore o gradu. Nad ulazom u gradsku upravu dočekalo nas je prvo iznenađenje – uz talijansku se vijorila i hrvatska zastava.

U dvorani za sastanke poglavarstva na velikom zemljovidu domaćini pokazuju da se Segrate proteže u šest fizički odvojenih kvartova, koji su nastajali u različito vrijeme. Povijesni dio grada bio je nekada naselje »cascina«, stambeno-gospodarskih siromaških zgrada u kojima su živjeli koloni, koji su radili na imanjima zemljoposjednika. U jednoj takvoj, uz koju su bila dva silosa, danas je uređeno kazalište. Segrate se nalazi na močvarnom tlu, bogatom podzemnim izvorima vode. Mussolini je tu napravio uzletište za hidroavione, koje je danas pretvoreno u osam kilometara dugačku rekreacijsku zonu, uz najstariju veslačku školu u Italiji i mjesto natjecanja u različitim sportovima na vodi.

Protiv kriminala – kamerama

Najveći dio prihoda dolazi iz poreza, budući da u gradu osim Berlusconijeve tvrtke sjedišta imaju IBM za istočnu Evropu, Marconi i još nekoliko velikih kompanija koje se uglavnom bave »čistom industrijom«, odnosno modernim tehnologijama. Segrate je i ogromno željezničko čvorište i carinarnica, ima tri industrijske zone, aerodrom, prostor za sajmove treći po važnosti na području Milana, grad obiluje sportskim terenima i parkovima, ali i ogromnim površinama za parkirališta. Sjedište ovdje imaju i »carabinieri« i lokalna policija, čije smo prostore pogledali bez ikakvih problema, uključujući ćelije za pritvor.

Lokalnoj policiji grad je uredio novo sjedište u kojem imaju kamere za videonadzor svih javnih površina, čime utječu na smanjenje kriminala – stvarno i psihološki. Na velikom kompjuterskom ekranu prate najfrekventnija semaforizirana raskršća i interveniraju iz sjedišta kada se stvore gužve. Segratezi su ponosni i na svoje trgovačke centre, pogotovo najnoviji Vulcano, otvoren prije petnaestak dana, koji je bio nezaobilazan na ruti razgledanja mjesta začinjenoj dobrim raspoloženjem i srdačnim kontaktima, te mnoštvom pitanja o Poreču, jer oni koji ga još nisu vidjeli upravo gore od nestrpljenja. Neki će dobiti priliku već ove subote, kada se na Dan oslobođenja grada u Poreču okupe delegacije prijateljskih gradova, a drugi planiraju kraće privatne posjete ovoga ljeta.

Svečanost potpisivanja sporazuma

U Jolly Hotelu u »Berlusconijevu kvartu« Milano due okupilo se tridesetak uzvanika i desetak novinara koji su svjedočili svečanosti zbližavanja Segratea i Poreča. »Ovo nije samo formalni čin potpisivanja dokumenata, nego nastavak gradnje pravog prijateljstva. Svi oni perfektno govore talijanski, premda s venetskim naglaskom, a Poreč je puno ljepši nego na slikama koje smo vidjeli. Poreč je pun krasota, a k tome imaju neodoljivu hranu i vina«, rekao je oduševljeni načelnik Adriano Alessandrini prigodom potpisivanja sporazuma.

Predsjednik vijeća Segratea Severino Candido rekao je da je dirnut ceremonijom, pogotovo zato što talijanski i hrvatski narod povezuje dio zajedničke povijesti. »Dirljivo je vidjeti da su talijanski jezik i kultura s druge strane granice tako očuvani i živi unatoč teškim vremenima«, rekao je Candido.

Porečki gradonačelnik Edi Štifanić upoznao je prisutne uzvanike i novinare s poviješću grada i nastojanjima za budućnost, a izlaganje je potkrijepio 12-minutnim propagandnim filmom Turističke zajednice »To je moj Poreč«. – Želimo biti grad u ujedinjenoj Europi u punom smislu riječi i veselimo se što je na našoj listi gradova prijatelja sada i Segrate, rekao je Štifanić.

Predsjednik porečkog Gradskog vijeća Egidio Kodan pozvao je Segrateze u Poreč koji ih čeka otvorenih ruku. Hrvatski konzul Neven Marčić svjedočio je potpisivanju povelje, rekavši da podupire zbližavanje dvaju gradova, jer to doprinosi i suradnji između Italije i Hrvatske. S

večani meni večere nakon potpisivanja sporazuma bio je u dvojezičnoj varijanti u kojoj je prednost dana hrvatskom jeziku, što govori o tome da su domaćini Segratezi s pažnjom planirali svaki detalj.