Tiho, samozatajno, kako je i živio, u Rijeci je u ponedjeljak umro Emil Benčić, izniman umjetnik keramičar i izniman čovjek, ako ste imali sreću vidjeti ispod površine. Njegova umjetnost, s druge strane, bila je sve samo ne tiha i samozatajna – glasno su se pred njom otvarala vrata domaćih i svjetskih izložbenih prostora. Nakon prve samostalne izložbe 1955. Benčić je redao uspjehe, nagrade i priznanja, učio i prenosio na djecu – do posljednjeg daha.

Emil Benčić bio je životom i djelom Porečan, ugledan i cijenjen posvud, a u vlastitom gradu gotovo zapostavljen. Zahvaljujući onima koji su cijenili njegov osebujan karakter i njegova umjetnička djela, Benčić je dvostruki gradski laureat – 1993. dobio je nagradu "Sv. Mauro", a 1999. nagradu "30. april". Naravno da mu je to značilo puno, premda je živio tako kao da govori "baš me briga što mislite".

Zatvoren u svoj kreativni umjetnički svijet u koji nije lako propuštao ravnodušnost svijeta oko sebe, radio je ono što ga je veselilo, igrao se, oblikovao, učio, prenosio. Sretnici koje je propustio u svoju intimu imali su prilike s njim popiti kavu iz šalica koje je napravio svojom rukom, razgledati njegove radove nastale u više od pola stoljeća u izložbenom prostoru u kući u Varvarima.

Benčić je bio čovjek koji nije kroz život hodao tražeći simpatije prolaznika. Činilo se da mu je bilo svejedno, ali tankoćutnom čovjeku, kakvog otkrivaju njegovi likovni radovi, ne može biti svejedno. Međutim, družio se s djecom, intenzivno i kreativno – od radionica u SOS dječjem selu do onih u Skitači s djecom s posebnim potrebama. Rekao mi je da voli raditi s njima zbog toga što ne skrivaju ushit jer rade nešto što ostaje, što drugi ljudi dotiču i hvale.

Rekao mi je, prije godinu dana kada smo razgovarali za Glas Istre, da mu se dok gleda svoje ranije radove izložene u kući čini da je od svakoga od njih mogla biti jedna izložba, ali da mu se žurilo dalje. Raskoš njegova opusa svjedočit će da je bio znatiželjan umjetnik ogromne energije koja je izlazila iz nesputane kreativne igre velikog dječačkog intenziteta i eruptivne emocionalne inteligencije.

(Sniježana MATEJČIĆ, Glas Istre)