Pravo na vodu – Hoće li nas opet prevesti žedne preko vode
Privatizacija vode
U odupiranju privatizaciji lokalne vlasti moraju biti jake, no obično one ovise o mnogo jačima. Primjerice, netom iščezli rasni aparthejd u Južnoafričkoj Republici zamijenjen je klasnim aparthejdom koji se provodi da se voda mora platiti unaprijed, što je nepodnošljivo za siromašne. Svaka kompanija ima svoju privatizacijsku aferu nasilja. U Boliviji je Bechtel nakon kupnje vodoopskrbnog sustava poskupio vodu 250%. Argentina je zbog dodvoravanja MMF-u radi dobivanja kredita uništila svoj vodovod da bi onda Enron skuplje prodavao flaširanu vodu. U Velikoj Britaniji Coca-Cola je flaširala vodu iz vodovoda. U Filipinima voda je dostupna nekoliko sati dnevno, jer je ograničava francuska tvrtka Suez. MMF je već 12 zemalja prisilio na privatizaciju vodoopskrbnih sustava. Strah da će se slični scenariji dogoditi i u Hrvatskoj temelji se na velikoj zaduženosti, visokom stupnju korumpiranosti političara te bliskoj povijesti privatizacije. Postoji i zabrinutost da se građane na netransparentan način ne dovede pred gotov čin, što i ne bi bilo teško jer javnost kod nas zasad nije osjetljiva na tu problematiku.
Bez strategije i bez javnosti
Iako smo peti u Europi po izvorima vode, to nas ne smije uljuljati jer voda je sve bolesnija. Zabilježen je porast zagađenja za 50% u odnosu na sredinu prošlog stoljeća. Ne znamo ni pravo stanje ni trendove, a imamo i do 50% gubitaka pitke vode pri opskrbi. Hrvatska jedina u regiji nema izrađenu strategiju gospodarenja vodom, a vodnogospodarska osnova koja je upućena na čitanje u Sabor nije temeljena na javnoj raspravi ni sudjelovanju građana. Pod pritiskom »javna« je rasprava doduše održana, no samo radi zadovoljenja forme. Franjevački institut objavio je mnoge deklaracije i apele te uputio i pitanja Saboru, no redovito bez ijednog slova u medijima. Posebna su pitanja zašto studije naručuje koncesionar, zašto koncesije prolaze bez javnog natječaja, zašto javnost nije upućena i educirana.
U toj globalnoj utrci za prisvajanje izvora vode zabrinjavajuća je naša mala briga za vodu, istaknuo je Mladen Petričec, stručnjak koji je u Hrvatskim vodama sudjelovao na izradi vodnogospodarske osnove (vidjeti link). Sa svojih 25.000 kubnih metara po stanovniku godišnje (od čega je 6000 neovisno, tj. pripada padalinama) Hrvatska je zasad relativno daleko od granice siromaštva koja iznosi 1000 kubnih metara pa se društvo još ponaša razmaženo prema vodi.
