Temeljem gradske odluke iz lanjskog prosinca, od 1. siječnja ove godine uvedena je obaveza plaćanja spomeničke rente, kako nalaže Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. Za izradu rješenja o spomeničkoj renti zadužen je gradski Odjel prostornog uređenja i zaštite okoliša, a obveznici su nedavno dobili rješenja. Neki od njih negoduju.

Oni koje smo čuli negodovati uglavnom se žale na činjenicu da prilikom utvrđivanja obaveze Grad nije vodio računa o prihodima, odnosno vrsti djelatnosti, pa za korištenje jednake površine poslovnog prostora jednaki iznos rente moraju platiti oni koji godišnje zarade, primjerice, 100 tisuća kuna i oni koji zarade milijun kuna.

Što o tome kaže zakon koji propisuje naplatu rente? Gradovi i općine mogu spomeničku rentu za korisnike poslovnih prostora u nepokretnim spomenicima kulture utvrditi u iznosu od tri do deset kuna po četvornom metru mjesečno. U porečkom slučaju renta je utvrđena za poslovne prostore u kulturno-povijesnoj jezgri grada koja je omeđena morskom obalom poluotoka, pročeljima uličnog niza u Parku Olge Ban, sredinom Mlinske ulice, istočnim i južnim pročeljem Trga Joakima Rakovca i sredinom Ulice Istarskog razvoda. To je područje podijeljeno u dvije zone, gdje u prvu, u kojoj se renta naplaćuje pet kuna po četvornom metru korisne površine mjesečno,spadaju ulice N. Tesle, V. Nazora, B. Milanovića, G. Caprina, Sv. Eleuterija, E. Kumičića, Zagrebačka, Decumanus, trgovi Slobode, M. Gupca, A. Grabara, J. Rakovca i Marafor te Obala maršala Tita.

U ostalim dijelovima kulturno-povijesne jezgre, koji se tretiraju kao druga zona, renta iznosi tri kune po četvornom metru mjesečno. Prilikom utvrđivanja visine rente u Poreču su se vodili primjerima gradova čija je baština usporediva s porečkom, odnosno prvenstveno s gradovima koji su na UNESCO-ovoj listi, a to su Dubrovnik (ima jednu zonu u kojoj je renta deset kuna, a deficitarne djelatnosti plaćaju tri kune), Trogir (tri zone po sedam, pet i tri kune) te Šibenik (tri zone po osam, pet i tri kune).

Obaveza plaćanja spomeničke rente u Poreču za poslovni prostor od 20 četvornih metara u prvoj zoni godišnje iznosi 1.200 kuna, a za prostor od 100 četvornih metara u prvoj zoni 6.000 kuna, dok bi za istu kvadraturu u drugoj zoni obaveza bila 720, odnosno 3.600 kuna. Pa zašto se ljudi bune, nisu to neki veliki iznosi? I nisu, ali ako usporedimo kozmetički salon koji mora imati prostor od 30-ak četvornih metara i pizzeriju koja radi u jednako velikom prostoru, očito vlasnicima nije jednako lako izdvojiti 1.000 kuna godišnje za rentu. Uostalom, ne radi se samo o renti. Tih se, uvjetno rečeno, sitnih davanja, nakupilo: od povećane naknade za zbrinjavanja otpada, komunalne naknade, parkirne kartice, poreza na tvrtku i tomu slično. Po nekoliko stotina kuna za nekoliko različitih obaveza i neki će manji poduzetnici morati donijeti tešku odluku nakon što razmisle isplati li im se raditi ili ne. Kada opstanak posla visi o niti, čovjek ne razmišlja o svojoj dužnosti prema očuvanju kulturne baštine.

Doduše, prema porečkoj gradskoj odluci, poglavarstvo može djelomično ili potpuno osloboditi od plaćanja rente one djelatnosti koje utvrdi deficitarnima za Grad ili u slučaju invaliditeta vlasnika iznad 70 posto. To prvim rješenjima nije predviđeno, a od Damira Hrvatina, pročelnika Odjela prostornog uređenja i zaštite okoliša, saznajemo da je stiglo tek nekoliko žalbi na rješenja zbog netočno izražene kvadrature poslovnih prostora. Drugih žalbi nije bilo. Dakle, moguće je da pritužbe koje su došle do novinara jednostavno izražavaju načelni otpor prema novim financijskim obavezama, ali će se poduzetnici s vremenom pomiriti s njima.

Ista gradska odluka o visini spomeničke rente kaže da se uvjeti i način korištenja novca od rente utvrđuju programom održavanja građevina i infrastrukture u kulturno-povijesnoj cjelini i gradskim proračunom. U slučaju Poreča to znači da će ovogodišnji iznos prikupljene rente biti raspoređen u program obnove i izgradnje infrastrukture u povijesnoj jezgri, kako je utvrđeno proračunom. Nakon obnove infrastrukture i popločenja povijesne jezgre možda će i Poreč, kako to već danas čini Zagreb, raspisivati natječaj za raspodjelu novca od rente vlasnicima kulturnih dobara, kako bi potakao obnovu i održavanje pojedinačnih spomenika unutar cjeline.

Neki su se obveznici potužili i na činjenicu da već plaćaju spomeničku rentu državi, što je točno i zakonom je predviđen dvostruki sustav plaćanja rente. Renta koja se plaća državi, zajedno s porezom na ukupni prihod, indirektna je renta, a obveznici su fizičke i pravne osobe koje obavljaju niz djelatnosti (hotelske i ugostiteljske, do poslovnih banaka, kemijskih čistionica, kladionica) bez obzira na mjesto. Prihod od indirektne rente dijeli se u državni (40 posto) i gradske/općinske proračune na čijem su području fizičke i pravne osobe obveznici indirektne rente.

Piše Sniježana MATEJČIĆ