NEWS

Ovisnost o tehnologiji, treba li i kako digitalizirati škole?

sdr
21.05.2019. 11:45; ; Početna / Lifestyle / Zanimljivosti / Ovisnost o tehnologiji, treba li i kako digitalizirati škole?

Povodom 20. svibnja, Nacionalnog dana zdravih gradova porečki Zdravi grad Poreč je u suradnji sa porečkim stručnim timovima škola organizirao tematsko nastavničko vijeće (NV) za nastavnike  triju porečkih škola, srednje škole Mate Balota i Anton Štifanić te Osnovnu školu Bernardo Parentin.

NV na temu Ovisnost o tehnologiji, treba li i kako digitalizirati škole?,  održao je dr. Ivan Burcar, kardiolog i kardijalni kirurg sa KBC Rebro u Plenarnoj dvorani Srednje škole Mate Balote za sve tri škole, a najbrojniji su bili upravo nastavnici Srednje škole Mate Balota.

Kako je ovisnost o tehnologiji ovisnost novog doba ova je ovisnost jedan od najvećih izazova iz područja ovisnosti za budućnost . Baš zato Zdravi gard Poreč nastavlja s aktualizacijom ove teme u odnosu na sve ključne ljude koji imaju snažan utjecaj u odgoju, obrazovanju te sudjeluju u rastu i razvoju djece i mladih Poreča. Dr. Ivan Burcar već je višekratno bio u Poreču.  O spoznajama i  činjenicama vezanim uz ovisnost o tehnologiji te rizicima za razvoj poremećaja u ponašanju, o utjecaju tehnologije na razvoj mozga djece i mladih te na procese učenja i pamćenja dr. Burcar je  već govorio građanima i roditeljima te nastavnicima drugih dviju porečkih osnovnih škola.

Dr. Burcar, zanimljiv i dostupan, kroz praktične primjere iz RH i svijeta, nastavnicima je govorio o ovisnosti o tehnologiji i učincima digitalizacije škoaa. Kao liječnik, kardiolog i kardijalni kirurg, dane profesionalno najčešće provodi u operacionoj sali. No, kao profesionalac ali i kao roditelj troje djece, u izazovima i rizicima današnjice posebno se posvetio ovoj novoj raširenijoj ovisnosti odraslih, mladih ali već i djece – ovisnosti o tehnologiji. Ključnim odraslim osobama u životima djece nastoji približiti što se događa sa tjelesnim i mentalnim procesima kada djeca prekomjerno borave na tehnološkim napravama, društvenim mrežama, igricama te o tome kako se razvija ovisnost o tehnologiji. Upozorava na znakove putem kojih ovu ovisnost prepoznajemo te kako je uputno da u skladu s tim postupaju roditelji i nastavnici te koje poruke u svezi s temom nastavnici kao stručnjaci trebaju poslati roditeljima. Posebno se osvrće na to  treba li i do koje mjere digitalizirati škole. Ističe kako iskustva u Europi i svijetu pokazuju da pretjerana informatizacija škola ne pokazuje pozitivne učinke dapače uzrokuje probleme u ponašanju i pamćenju jer djeca sve informacije u svakom trenutku imaju servirane kao „na pladnju“. Pretjerana informatizacija se vezuje i uz pad motivacije jer se djeca ni za što ne trebaju boriti, oko ničega truditi i angažirati. Dostupne informacije ih ne potiču na razmišljanje, a još manje na provjeru. Isto tako pretjerano korištenje tehnologije, posebno igara može poticati agresiju, a ovisnost o tehnologiji povezuje se i sa socijalnom izolacijom, povlačenjem osoba iz socijalnih kontakata te porastom anksioznosti i depresije. Zato, dr. Burcar ističe kako najprestižnije škole Europe i svijeta napuštaju digitalizaciju ili je uvode u vrlo kontroliranim uvjetima te se vraćaju, među ostalim, ploči i kredi. Tako potiču fiziološke procese u mozgu odgovorne za misaone procese, pamćenje, logičko povezivanje odnosno funkcionalno učenje.  

Razina napetosti i fizioloških promjena u tijelu koje se događaju kod djece i mladih pod utjecajem tehnologije (igrica, praćenja društvenih mreža)   jednaka je promjenama koje izazivaju droge. Znanstvenici različitih profila pa tako i neurofiziolozi, neurolozi koji poznaju procese  funkcioniranja mozga uključeni su u procese dizajniranja digitalnih igara u komercijalne svrhe odnosno u cilju razvoja ovisnosti koja onda potiče prodaju istih. Stoga je poruka dr. Burcara da ključni odrasli, svi koji odgajaju i poučavaju, najprije roditelji, a onda i svi drugi moraju voditi računa o ograničenom korištenju tehnologije od strane djece i mladih kako se ne bi razvila ovisnost o tehnologiji koja se danas naziva „elektroničkim kokainom“. Jednako tako, škole treba umjereno digitalizirati, voditi računa o vremenu koje djeca mogu provesti koristeći tehnološke naprave u školi, kontrolirati sadržaje koje koriste, poučavati ih o rizicima opasnih sadržaja na Internetu i opasnih kontakata putem društvenih mreža. Važni odrasli u životima djece itekako trebaju voditi računa o tome da digitalno doba osim prednosti (dostupnost informacija) nosi brojne rizike i opasnosti, utječe na razvoj mozga, na razvoj motorike te u konačnici  utječe na zdravlje.

 

  Zdravi grad Poreč

Print Friendly, PDF & Email