[piše dr.sc. Mirko Štifanić, ivijesti.hr] Demokracija je sve manje društvena aktivnost čiji je cilj dobrobit za većinu građana, a sve više se svodi na aktivnost političara čiji je cilj dobrobit za njih kao manjinu. 

Čak je i Ursula von derLeyen, nova predsjednica EK, priznala da nije prihvatljivo da se za građane demokracija svodi na odlazak na izbore, a da svi ostali dani u godini pripadaju političarima. Točnije rečeno, radi se o demokraciji koja je u sve manjem opsegu društveni odnos, vrijednost ili kultura. To potvrđuje činjenica da u tome građani sudjeluju tek s 0,3%, a ostalih 99,7% pripada političarima. 

Gola je istina je da su građani taoci takve „demokracije“. To treba biti razlog za njihov aktivizam s ciljem da odlučuju o svojoj sudbini i sudbini svoje djece. Jer, pasivizam građana je problem za građane, a prilika za loše političare. Samo je aktivizam prilika za građane, a problem za loše političare. 

Dok je tako demokracija će biti prije svega u interesu političara, a ne građana!

Naime, ako se građanima ne omogući sudjelovanje u donošenju odluka važnih za njih, njihovo mjesto življenja i rada, onda će demokracija u bliskoj budućnosti biti posve suprotna od onoga što ona po definiciji jest – vladavina naroda odnosno građana. 

Istina je da ovakvo obilježje demokracije ne vrijedi samo za veći dio Istre i Hrvatske, nego je karakteristično i drugdje. Međutim, posljedice su kod nas teške pa i sudbonosne. Radi se o masovnom iseljavanju iz zemlje, ogromnom nepovjerenju u institucije i negativnom demografskom stanju. To potvrđuju da je alternativa sljedeća: ili će se lokalna i nacionalna demokracija mijenjati u korist izravne demokracije, ili će nas za petnaestak godina biti dvostruko manje, a za nešto duže vrijeme – nestati ćemo kao narod.

Istaknuti treba da nije baš sve „crno“. Naime, demokracija u manjem dijelu istarskih sredina ima društvenu vrijednost. Radi se o mjestima u kojima ona pridonosi rješavanju problema građana te se potiče njihovo sudjelovanje. U drugim sredinama ona služi za ostvarivanje egoističkih interesa političara koji građane ne smatraju razumnim ljudima. Oni su opasni za političku stranku koju vode, za građane koji su im dali glas, te za demokraciju!

Građani mogu samo sa čuđenjem slušati političare što si sve dopuštaju izgovoriti u predizbornoj kampanji, ali i gledati na što su sve spremni tijekom obnašanja vlasti. U biti, strašno je:

1. što borba za vlast, moć i privilegije te egoizam može napraviti od pojedinaca nakon što postanu političari, te 
2. što takvi političari mogu napraviti od građana koji im daju glasove! 

Osim toga strašno je da političari sami odlučuju o prodaji najvrjednijih parcela, da mogu Uljanik dovesti pred nestanak… Svjestan stanja u društvu Dino Debeljuh je napisao iznimno vrijednu knjigu s naslovom: OPLJAČKANI SMO! ŠTO SAD?

Ne radi se samo o pljački u imovinskom i financijskom smislu, nego o pljački demokracije.

U biti, najveću opasnost za demokratski sustav, slobodu i prava građana i budućnost njihove djece predstavljaju vrli političari koji nakon dobivenih glasova građane smatraju „ovcama“. Osim njih, opasnost su i vrli novinari koji loše političare predstavljaju kao „spasitelje“ nacije, županije, grada ili općine. 

I jedni i drugi, ili se prave da ne vide da se radi o zlouporabi demokracije, ili pak vjeruju da su ljudi bedasti i naivni, pa im mogu prodavati maglu da u predstavničkoj demokraciji o svemu navodno odlučuju građani, iako poslije izbora sve odluke koje su važne za život, rad, zapošljavanje i dr., donose političari i njihovi vidljivi, ili nevidljivi saveznici.

Obnašanje vlasti političara i medijsko ratovanje u njihovu korist, a protiv interesa građana, gotovo svakodnevno potvrđuje činjenicu da se radi o ostvarivanju općeg cilja manjine koji glasi: kod građana na svim razinama poticati podjele i učiniti sve da ostanu politički, demokratski i medijski što dezinformiraniji, pa i „nepismeniji“, te pasivni.

Osim ovog općeg cilja, imaju još tri. 

Prvi je onemogućiti razvoj kulture dijaloga te marginalizirati struke i profesije. Sukladno tome potiče se stalna vrtnja u krugu međusobnih optužbi i ideološkim prijeporima. Takvo društvo ne može imati ni svoje temeljne interese, niti cijeniti opće ljudske, moralne i etičke vrijednosti. Također, ne može efikasno funkcionirati i napredovati. Posljedica toga je iseljavanje i demografsko nazadovanje i – nestajanje. 

Drugi cilj je da Istra, ili čitava Hrvatska, ne bude nikada spremna suočiti se s prošlošću i da građani ne počnu živjeti u sadašnjosti te da ne sudjeluju u izgradnji temelja za budućnost.

Treći cilj medijski se stalno nameće nametanjem percepcije da su Hrvati i danas, odnosno nakon više od 70 godina, samo ustaše, antifašisti, partizani i komunisti, te da je to jedino prihvatljivo obilježje građana, primjerice Istre, ili čitave RH. 

Sve dok bude tako loši političari će „u ime građana“ i na „demokratski način“ blokirati razvoj društva, poticati iseljavanje i „aktivno raditi“ na – nestajanju naroda.

piše dr.sc. Mirko Štifanić, ivijesti.hr