Kao najveća medijska atrakcija zadnjh tjedana lansirana je vijest da se Hrvati ne peru često, odnosno da vrlo malo troše na osobnu higijenu, tj. cca 30 kuna mjesečno po osobi. Je li to malo, prosudite sami, ali ako se poslužimo definicijom da su najgore vrste laži statistički izvještaji, onda ćemo lako zaključiti da je i u ovom slučaju statistika nanijela veliku štetu našem narodu.
Četveročlana obitelj potroši dakle oko 120 kuna mjesečno na higijenu. Obzirom da večina ljudi kupuje najjeftinije proizvode, možemo zaključiti da je to sasvim solidna cifra, jer se time može kupiti, ako govorimo o najjeftinijim markama, najveći akrtikal šampona, 4 paste za zube, 5 sapuna i još ponešto. Dobro, to je stvar osobnog izbora, ali govori o tome da je medijska pompa oko te vijesti čisti pamflet.
Ako uzmemo u obzir koliko ljudi nema primanja ili žive od socijalnih transfera ili naknada za nezaposlene, ili imaju samo jednu plaću u obitelji, onda je ta cifra i više nego dovoljna. Je li takvo medijsko napuhavanje totalno bezvezne tematike zapravo vrijeđanje onih koji kupuju najjeftinije proizvode, jer samo za to i imaju novaca? Je li uopće potrebno na takav način srozavati ionako mizeran moral naših građana? Tko od toga može uopće imati koristi?
Nažalost, ostaje nam bolna činjenica da se totalno bezvenzne vijesti mogu danima provlačiti kroz medije, i to upravo u trenutku kada je to najmanje potrebno, odnosno kada se kućni budžeti restriktivno planirjau samo za ono najosnovnije.
No, ovu medijsku vijest, treba promatrati i sa druge perspektive! Vrlo se lako može zaključi da, ne samo da Hrvati troše vrlo malo na higijenu, već i da imaju slabo razvijene higjenske navike. Je li to tako? To neka svatko sudi za sebe. Ali na tu je vijest netko trebao reagirati, i agrumentirano ju demantirati. Zašto? Zato što se ta vijest nikako ne može personificirati uz nas Istrijane!
Odnosno na Istrijane koji su stoljećima sa koljena na koljeno prenosili određene gabarite kulturnog ponašanja. Naravno, Istrijani koji su i proteklih stoljeća živjeli u urbanim sredinama oduvijek su imali vrlo visoko razvijene higijenske navike, što je općenito karakteristično za urbane sredine, obzirom da su u urbanim sredinama i unatrag više desetaka godina živjeli uglavnom građani koji su radili ili kao službenici, profesori, odjvetnici, dakle ljudi sa vrlo razvijenim kulturnim navikama, pa i higijenskim.
Što je sa selima? Jesu li i Istrijani na selima imali razvijene higijenske navike, obzirom da se uz život na selu vežu predrasude neurednosti, bolesti, bliskog života sa životinjama i općenito nehigijene. Kako je to bilo u drugim sredinama, teško je suditi, ali su i Istrijani koji su živjeli na selu oduvijek gajili poseban odnos prema higijeni. Bilo tko tko je odrastao u nekom od istarskih sela to će lako potvrditi. Naime, higijena je oduvijek predstavljala poseban moment u našim selima. Potvrdu te teze lako možete pronaći u činjenici da su istarske domaćice same izrađivale sapune, kako za pranje tijela, tako i za pranje odjeće. Nadalje, i malu se djecu učilo da imaju četiri vrste odjeće, jednu za školu, drugu za svakodnevnu upotrebu, treću za radne obveze i četvrtu za blagdane i nedjelje.
I dan danas naše nonice običavaju ruke prati sapunom i nakon toga dezinficirati rakijom, koliko god to smiješno zvučalo. I dan danas naše nonice, koliko god bile siromašne, odlaze frizeru jednom mjesečno, a naši nonići izuzetno paze da uvijek uza sebe imaju rupčić ali i popeglanu odjeću. Da ne spominjemo koliko se vodila briga o pranju ruku prije jela ili skidanju obuće nakon odlaska kod životinja.
Sjetite se i uređivanja kose sa razmućenim žutanjkom kako bi se postigao viši sjaj kose ili starih slika naših nonica sa savršeno ispletenim pletenicama.
Nije li i to dokaz iznimnog odnosa prema osobnoj higijeni? To je dakle oduvijek bio, ali i ostao, standardni obrazac higijenskih naivka Istrijana u našim domovima.
Možda najviše boli činjenica da se Hrvate karakterizira kao neuredne, zbog toga što su naši odgajatelji u vrtićima, jaslicama, i školama oduvijek posebnu brigu posvećivali upozoravanju djece na higijenske navike. Od prvog razreda, svu djecu naše učiteljice uče da je bolje u školu doći poderane odjeće nego prljave. Ili da djeca paze na frizuru ili osnovnu osobnu higijenu. Sjetite se samo uloge higijeničara u školama i vrtićima, i gnjavaže naših učiteljica da se ruke uvijek moraju prati prije jela.
Stoga je definiranje svih Hrvata kao nerurednog naroda, i naroda bez higijenskih navika uvreda svim našim precima koji su odnos prema osobnoj higijenu prenosili stoljećima, i posebno svim našim učiteljima koji odnos prema higijeni usađuju djeci od najranijih doba.  Stoga, oni koji su takvu vijest prenijeli u medijima očito ne znaju da su i Istrijani oduvijek znali da onako kako se čovjek odnosi prema osobnoj higijeni, tako se odnosi i prema drugim stvarima, prema poslu i prema drugim ljudima.

zzlevak