NEWS
Valfresco Uskrs S

NAJZANIMLJIVIJA POREČKA INVESTICIJA

18.01.2006. 00:00; ; Početna / Lifestyle / Zanimljivosti / NAJZANIMLJIVIJA POREČKA INVESTICIJA
17Jaki-8mart.jpg


  Iako se u Poreču i ove zime gradi na raznim stranama i u razne objekte, privatne, privredne i javne, investira stotine milijuna kuna, jedna investicija pod posebnom je »paskom« javnosti. Riječ je o rekonstrukciji i dogradnji »stambeno-poslovne građevine na k.č. 543«, u Ulici 8. marta, kućni broj 1, a glavni razlog interesu je ime investitora istaknuto i na ploči s podacima o izvođačima radova, projektantu, nadzoru. Riječ je o Ivanu (Ninu) Jakovčiću, formalno porečkom građaninu, a poznatijem kao prvom čovjeku regionalne vlasti i najjače partije u Istri. Stoga građanin Jakovčić nije obični građanin niti kad rješava svoje obiteljsko stambeno pitanje (poznato je da živi u razmjerno skromnom stanu u Pazinu), a pod povećalom je i zbog ranijih »grijeha« – razvikane kupovine dijela sela Sveti Juraj od Općine Grožnjan bez natječaja te određenih dogradnji u tom selu bez građevinske dozvole, koje su mu preklani srušene.

  O Jakovčićevoj investiciji u Ulici 8. marta 1 naš je list u više navrata obavještavao javnost. Na jesen 2002. godine Grad Poreč je, slijedeći građaninov pokazani interes (valja reći, kao i u nerijetkim drugim slučajevima), raspisao natječaj za prodaju tavanskih prostorija na spomenutoj adresi na kojoj su Ivan Jakovčić i supruga mu Marija Hrvatin vlasnici dijela prizemlja (tu je nekad bilo sjedište njegove tvrtke J&J Marketing) te stanova na katu i tavanu. Na natječaj su se javili samo njih dvoje i sredinom prosinca iste godine Grad je odlučio prodati im dio tavana i terasu iznad, ukupne površine 66,67 četvornih metara za 16.668 eura. Tada je naša novinarka Sniježana Matejčić istražila koliko je realna cijena od 250 eura po kvadratu kad se u Poreču stambeni i poslovni prostori prodaju po daleko većim iznosima. To vrijedi i za tavanske koji su se u ono vrijeme prodavali po 500, 600 eura za kvadrat. Zaključak je bio da je cijena niža zbog dva, može se reći, objektivna razloga: da praktički na tavan pristup ima samo »stanar« Jakovčić te da je cijela zgrada prilično trošna i zahtijeva dosta ulaganja.

  Kupivši tavan Jakovčić je postao, zajedno sa suprugom, gotovo isključivi vlasnik zgrade, pa je krenuo u njenu obnovu. S obzirom na to da je za kat niža od okolnih namjeravao ju je u rekonstrukciji podignuti. Posao projektiranja i nastavka investicije povjerio je svojem provjerenom partijskom kadru Edu Kosu, vlasniku odnosno suvlasniku i članu Uprave projektantskog ureda Arhetip 21 i graditeljske tvrtke IGP iz Poreča. Kos, odnosno njegov IGP, je u javnosti poznat i kao nositelj jedne druge, malo nepovoljnije Jakovčićeve privatne investicije – rušenja bespravno sagrađenog podruma i septičke jame u Svetom Jurju.

Tempo pripreme rekonstrukcije nije bio osobito brz, a vjerojatno glavni razlog bila je suglasnost koju je na projekt trebao dati Konzervatorski odjel u Puli. Naime, zgrada se nalazi u centru Poreča, doduše, izvan povijesne i kao kulturni spomenik zaštićene starogradske jezgre, ali unutar njene šire cjeline, pa i konzervatori imaju pravo postavljati svoje uvjete. Naposljetku je projekt napravljen prema tim zahtjevima, pa je i građevinska dozvola dobila »zeleno svjetlo« Konzervatorskog odjela i izdana je u Pododsjeku za prostorno uređenje i graditeljstvo porečke ispostave Ureda Državne uprave u Istarskoj županiji. Svoju suglasnost je prošlog ljeta dalo i porečko Gradsko poglavarstvo na prvoj sjednici novog saziva (uvijek IDS-ovog) – u kojem je, usput budi zanimljivo spomenuti, i Edo Kos, a zadužen je za urbanističke i komunalne poslove.

 

  Prema projektu Arhetipa 21 početkom prosinca IGP je počeo rekonstrukciju koja, kako smo pisali, obuhvaća unutrašnjost zgrade, podizanje razine krova i dogradnju mansarde. Osim uličnih fasada, svi su zidovi porušeni i radovi su u tijeku. Kao nadzor investicije na oglasnoj je ploči navedena tvrtka KON – 2K5 iz Pule. Sudski registar kaže da je riječ o društvu čiji je osnivač i direktor još jedan IDS-ovac – Puležan Marko Martinčić.

S obzirom na činjenicu da je Grad vlasnik poslovnog prostora u prizemlju zgrade, pitali smo gradonačelnika Edija Štifanića kako su regulirani odnosi s investitorom. »Usput« smo pitali i je li Jakovčić uredno zakupio i javnu površinu, dio pločnika i ulice, koja je sada oko zgrade ograđena za potrebe gradilišta.

  Mi smo dozvolili investitoru da radi i uređuje svoje prostore, u skladu s projektom i građevinskom dozvolom, a gradski prostor u prizemlju i dalje ostaje u gradskom vlasništvu i ne namjeravamo ga prodavati, rekao je Štifanić. Što se tiče zakupa javne površine, investitoru je 8. prosinca 2005. razrezan gradski porez za njeno korištenje, a 15. prosinca uplatio je traženi iznos od 7.992 kune, odgovorio je gradonačelnik.

  Za razliku od Štifanića, Jakovčić nije bio raspoložen za komunikaciju s novinarom Glasa Istre. Uz podsjećanje da je zbog funkcija koje obnaša pod stalnom lupom javnosti, na naše SMS pitanje kako je za ovu investiciju uredio odnose sa suvlasnicima zgrade – uz gradski poslovni prostor u prizemlju, jedan stan na katu i podrum u prizemlju ima i jedan sugrađanin – Jakovčić je istim putem poručio: »Kako imam 15 godišnje iskustvo komuniciranja kao javna ličnost s tobom i GI znam da ne objavljujete istinu pa nemam nikakve namjere govoriti vama o mojim privatnim poslovima«. Nakon takvog odgovora bilo je besmisleno da građaninu Ivanu Ninu Jakovčiću, inače istarskom županu i predsjedniku IDS-a, o ovoj temi postavljamo bilo kakva druga pitanja. Ipak, dostupne informacije kazuju da je Jakovčić naučio lekciju Svetog Jurja i da se ovaj put trudi biti u reguli.

Kuća se i dalje rekonstruira, a prema gradonačelnikovoj informaciji da je porez za korištenje javne površine plaćen do 15. veljače 2006., može se pretpostaviti da će barem do tada trajati vanjski radovi.

Piše Goran PRODAN

Galerija slika uz članak

Print Friendly, PDF & Email