NEWS

Mjesec borbe protiv ovisnosti : DJECA ALKOHOLIČARA

2021-11-29_08h47_23
29.11.2021. 08:48; ; Početna / Lifestyle / Zdravlje / Mjesec borbe protiv ovisnosti : DJECA ALKOHOLIČARA

Alkoholizam je bolest koja pogađa ne samo ovisnika, već i cijelu njegovu obitelj. Mnoga djeca odrastaju u domovima u kojima su jedan ili oba roditelja alkoholičari ili zloupotrebljavaju alkohol. Takve obitelji razvijaju disfunkcionalne obrasce ponašanja, često je prisutno fizičko ili emocionalno zlostavljanje, no i u situacijama kada nema takvog direktnog zlostavljanja, dijete koje odrasta u obitelji alkoholičara trpi značajnu štetu. Odrastanjem u takvoj okolini gdje često ima puno sukoba, nepredvidivosti, nedosljednosti i kaosa, dijete zbog ovih izazova nema prostora da zadovolji svoje emocionalne potrebe što ga dovodi u veći rizik da u odrasloj dobi razvije neki psihički poremećaj ili i sam postane ovisnik, ne samo o alkoholu.

Funkcioniranje obitelji alkoholičara 

Obiteljska dinamika organizirana je uglavnom oko ovisnika, kojem je pijenje dominantan oblik suočavanja s neugodom i najčešće negira da ima problem, a u isto vrijeme optužuje ostale za ono što se događa. Kako bi se nosili sa situacijom i izbjegli konflikte s ovisnikom, članovi obitelji uglavnom prešutno pristaju ponašati se kao da je sve normalno, izbjegavaju spominjati konzumaciju alkohola, kako ne bi došlo do sukoba. Zapravo se često alkoholizam roditelja u obitelji drži kao jedna velika tajna. Sve to nepovoljno utječe na psihičko stanje, naročito onih najranjivijih, djece. Roditelj alkoholičar ne pruža osjećaj sigurnosti i stabilnosti jer je njegovo ponašanje često nepredvidivo, nedosljedno i nepouzdano, što djeci onemogućuje zdravi rast i razvoj. Većina djece koja odrasta u takvoj okolini doživljava neki oblik zlostavljanja ili zanemarivanja, ponekad i od roditelja koji nije ovisnik pa sa sobom kroz život nosi razne tegobe, potisnutu ljutnju i nedostatak povjerenja u druge. U nekim je slučajevima, roditelj koji ne pije toliko pod stresom da je čak i razdražljiviji, emocionalno nedostupniji i nestabilniji od roditelja alkoholičara, koji se često povlači iz aktivnog sudjelovanja u obiteljskom životu. Djeca mogu zamjeriti roditelju koji nije ovisnik da je zanemario njihove potrebe ili ih nije zaštitio od nepovoljne obiteljske dinamike. U visokokonfliktnim odnosima, oba roditelja razvijaju nezdrave obrasce ponašanja, usmjeravaju se više na dinamiku njihovog odnosa te time emocionalno napuštaju svoju djecu.

Utjecaj roditelja alkoholičara na dijete

Uobičajeno mišljenje odraslih je da djeca ne razumiju što se događa u kući ili kakav je odnos između roditelja. No djeca već od rane dobi, kada i ne znaju riječima objasniti, mogu kroz igru pokazati što ih muči. Iako ne razumiju što se događa, djeca osjećaju emocionalne promjene kod roditelja, njihovu odsutnost iz odgoja, promjene u ponašanju, atmosferu straha kada pijani roditelj dolazi doma, njegovu nervozu, doživljavaju neispunjena obećanja, kazne za svoje osnovne ili emocionalne potrebe i slično. Ona malo starija mogu jasno razlikovati stanja roditelja, ali i objasniti kako im srce počne lupati kada čuju da pijani roditelj dolazi doma. Čak i ako ne dođe pijan, u domu najčešće vlada napetost što dijete dobro može prepoznati. Stalna izloženost takvoj okolini izrazito nepovoljno djeluje na djetetov razvoj te utječe na njihovo emocionalno, psihološko i ponašajno funkcioniranje.

Iako su posljedice većinom dugotrajne odnosno cjeloživotne, možemo govoriti o nekim kratkoročnim, koje se javljaju u djetinjstvu i mogu se povući ukoliko se pravovremeno djetetu pruži pomoć ili dođe do zalječenja roditelja alkoholičara. Kada u domu postoji problem s alkoholom, djeca najčešće na tu nelagodu reagiraju različitim promjenama u ponašanju:

  • poteškoće sa spavanjem (noćne more i strahovi)
  • poteškoće s koncentracijom
  • anksiozne i depresivne smetnje
  • mogu se žaliti na glavobolje ili bol u trbuhu
  • povlačenje od vršnjaka ili teško sklapanje prijateljstva
  • agresivni ispadi prema drugima
  • problemi s akademskim uspjehom
  • delikventna ponašanja
  • pojačano konzumiranje alkohola ili droga itd.

 

U kojoj će se mjeri javiti smetnje ovisi i o određenim čimbenicima koji mogu potencirati razvoj poteškoća, a česti su u obiteljima ovisnika kao što su nezaposlenost, rastava braka ili nasilje u obitelji. Međutim, to nije uzročno posljedična veza i neće svako dijete razviti dugoročne patološke posljedice već postoje određeni zaštitni čimbenici kao što su djetetova otpornost, razina samopoštovanja i vještine traženja pomoći koji ih mogu štititi od razvoja težih smetnji.

Zbog narušene obiteljske dinamike, djeca ovisnika nerijetko prerano odrastaju zbog toga što su prisiljena preuzeti druge uloge i odgovornosti neprikladne za svoju dob. Ona npr. često preuzimaju roditeljsku ulogu pa brinu o alkoholiziranom roditelju ili štite roditelja koji ne pije od nasilja, čuvaju mlađu braću i sestre, upućena su u novčane probleme obitelji i slično. Vrlo rano nauče potiskivati vlastite emocije i potrebe, jer iz okoline ne dobivaju podršku za njih što dovodi do razvoja emocionalnih, psiholoških i ponašajnih tegoba, koje se nastavljaju i u odrasloj dobi. Neke od najčešćih su:

  • Ne znaju što je normalno i što je skladna obitelj
    • Budući da je konzumiranje alkohola normalizirano u obiteljima s alkoholizmom, mnoge može zbuniti kada shvate da se pijenje ne smatra normalnim u drugim obiteljima. Većina djece alkoholičara vjerojatno nije iskusila tradicionalne ili skladne obiteljske odnose, te kao odrasli moraju iznova učiti kako se ponašati u takvim situacijama.
  • Nedostatak povjerenja
    • Odrastajući u tako nepredvidivom i nepouzdanom okruženju, u kojem ima puno negiranja, laganja i tajni, odrasla djeca alkoholičara mogu razviti ozbiljne probleme s povjerenjem. Zbog prekršenih obećanja ili zlostavljanja mogu strahovati da će se i drugi tako ponašati, pa će se teže zbližavati s drugima.
  • Samoosuđivanje
    • Neka odrasla djeca alkoholičara sebe shvaćaju vrlo ozbiljno, pa im je iznimno teško dati si oduška. Sebe mogu doživljavati drugačijima od drugih i osjećati da nisu dovoljno dobri. Mogu imati nisko samopouzdanje i samopoštovanje te razviti dubok osjećaj neadekvatnosti.
  • Strah od napuštanja
    • Ukoliko dijete odrasta uz roditelja alkoholičara, koji je emocionalno ili fizički nedostupan, može razviti strah od napuštanja pa često ostaje u toksičnim odnosima samo kako ne bi ostao sam ili ima nezdrave obrasce ponašanja kako ne bi bio napušten.
  • Razvijen osjećaj pretjerane odgovornosti
    • Djeca alkoholičara mogu biti izrazito osjetljiva na potrebe drugih. Njihovo samopoštovanje proizlazi iz načina na koji ih drugi doživljavaju, pa često imaju snažnu potrebu da budu savršeni.
  • Neprestano traženje potvrde od drugih
    • Kako bi izbjegli kritiku ili ljutnju roditelja, djeca mogu postati izuzetno odgovorna. Kao odrasli, osim što često sebe prestrogo osuđuju, mnogi konstantno traže potvrdu od drugih (da su dovoljno dobri). Često stavljaju vlastite potrebe i želje po strani, kako bi udovoljili drugima te na taj način izbjegli kritiku.
  • Poteškoće u stvaranju intimnih odnosa
    • Kada su nečiji osobni svijet i odnosi unutar njega toliko nepouzdani, gubi se povjerenje i razvija strah od drugih. Iako imaju potrebu za ljubavi i intimnošću, boje se vezati za druge kako ne bi bili povrijeđeni kao u djetinjstvu.
  • Sklonost izoliranju od drugih
    • Osobe koje su doživjele traumatizaciju mogu biti sklone izolaciji i povlačenju u sebe onda kada se osjećaju ranjivo. Djeca alkoholičara naučila su se povući u vlastiti svijet, gdje nema drugih kako bi izbjegli kontakte s ljudima.
  • Ovisnička ponašanja
    • Čest slučaj je da djeca ovisnika i sama postanu ovisnici, što se može dogoditi već u adolescenciji. Razlog tome je vrlo vjerojatno to što je u njihovom domu normalizirano konzumiranje alkohola ili su naučili da je to ispravan način nošenja sa neugodom. Istraživanja pokazuju da djeca alkoholičara imaju četiri puta veću šansu da i sami postanu alkoholičari.
  • Emocionalne poteškoće – odrasla djeca alkoholičara imaju poteškoća u prepoznavanju, ali postoji i generalni strah od izražavanja emocija, jer su odrastanjem naučili svoje potisnuti, naročito ljutnju i tugu. Kod njih dominiraju emocionalna stanja:
    • krivnja – zbog svoje odgovornosti dijete nauči žrtvovati svoje potrebe zbog potrebe drugih, pa onda kada se zauzme za sebe može osjećati krivnju.
    • sram – za osobu koja odrasta u ovisničkom okruženju, sram postaje osjećaj koji se ne javlja samo uz specifičnu situaciju, već je on osnovni osjećaj koji osoba doživljava vezano uz samoga sebe.
    • ljutnja – često osjećaju puno ljutnje prema roditelju koji pije ili ostalim odraslima koji nisu primijetili ili nešto poduzeli. Ova ljutnja bude duboko ukorijenjena i može stvarati poteškoće u interakciji s okolinom, jer može biti potisnuta (pa ju osoba ne izražava) ili neadekvatno izražena kroz agresiju.
    • anksioznost – u okolini koja je toliko nesigurna djeca nauče opažati svoju okolinu tražeći znakove potencijalne opasnosti te stalno brinu npr. o tome koliko će taj dan biti loš, hoće li netko vikati na njega i slično. To konstantno stanje pripravnosti može dovesti do toga da uočavaju opasnost i onda kad je gotovo i nema.
    • depresivnost – u obiteljima ovisnika često nije dozvoljeno izražavati neugodne emocije pa mogu nastati problemi u regulaciji osjećaja kao što su tuga, ljutnja i strah, što može doprinijeti depresivnosti

 

Dijete stvara sliku sebe, ali i svijeta na temelju poruka koje dobije unutar svoje obitelji. Te poruke mogu biti verbalne, ono što se djetetu direktno govori, ali i neverbalne, ono kako se ponaša. Stoga je odnos s roditeljima ključan za razvoj vlastitog identiteta, moralnih vrijednosti i buduće odnose, pa obiteljska dinamika i način života roditelja igraju temeljnu ulogu. Nije dovoljno da odrastemo da bismo zaboravili osjećaje koji su nas obilježili tijekom djetinjstva i mladosti. Osoba koja je odrastala uz roditelja alkoholičara može imati trajne emocionalne i psihološke ožiljke, koji često dovode do psihičkih poremećaja kao što su anksioznost i depresija. S druge strane, uočeno je da mnogi odrasli koji su imali to iskustvo pokazuju osjetljivost na druge ljude, borbenost, empatiju, hrabrost i optimizam, te često odabiru neka pomagačka zanimanja. Važno je dati si priliku za razgovor o svom djetinjstvu i iskustvima, naučiti otvoreno izražavati svoje osjećaje i potrebe, prepoznati što je teško, što još uvijek boli i gdje su naše osobne granice, zapravo iznova učiti o sebi i svijetu. U tome mogu pomoći razgovori s bliskim ljudima, ali i stručnjacima. Kroz profesionalno savjetovanje može se kroz uvide u vlastite osjećaje, ponašanja i borbe doći do veće svijesti o tome kako ih je njihovo djetinjstvo oblikovalo u ono što su danas. Proces u početku može biti težak i bolan, ali može pomoći da se nauči kako izraziti svoje potrebe i nositi se s konfliktima na nove i konstruktivne načine.

 

Emina Nezirević, psihologinja Zdravog grada Poreč

 

Print Friendly, PDF & Email
BUS-S