Jučer je završena javna rasprava o studijama utjecaja na okoliš četiriju membranskih uređaja za pročišćavanje otpadnih voda čija je gradnja planirana na Poreštini. U međuvremenu su dovršeni idejni projekti premještanja triju od četiri postojećih i gradnje četiriju novih uređaja. Priča još nema noge, odnosno tek bi nakon prihvaćanja studije utjecaja na okoliš trebalo popuniti formulare za kandidaturu projekta za nepovratni novac iz europskih fondova, koji bi pokrio 70-ak posto investicije.
"Projekt Poreč", kako se službeno vodi priča o pročistačima koje zajednički kane graditi Grad Poreč i općine Vrsar, Funtana i Tar-Vabriqa, "kuha" se već gotovo desetljeće, prolazio je različite faze, a prije dvije godine odlučeno je pokušati konkurirati za bespovratnu financijsku podršku iz Europe. Izborom membranske tehnologije, koja navodno jedina jamči treći stupanj obrade otpadnih voda, koji je zakonom propisan, ali je i najfleksibilniji s obzirom na ogromne razlike u opterećenju sustava ljeti i zimi, općine i Grad su zapravo odabrali 15-ak posto skupiju inačicu projekta. Po projekcijama, "Projekt Poreč" težak je 444 milijuna kuna ili 61 milijun eura.
Rodoljub Kosić, direktor porečke Usluge koja vodi projekt, uvjeren je da će cijena biti manja i da će se to pokazati nakon provedenog natječaja za gradnju. Kosić isto tako kaže da bez nepovratnog Udjela iz EU fondova projekt nema šanse. Nije još dogovoreno ni kako će se pokriti 30-ak posto investicije, ako se i dobije nepovratni novac iz Europe. U svakom slučaju, cijena izmještanja tri i gradnje četiri nova pročistača puno je veća od 1.700 kuna po stanovniku. Taj je iznos spominjan kao mogući udio u financiranju projekta u kojem je bio samo jedan pročistač, a koji je trebao biti ponuđen za kreditno financiranje Svjetskoj banci, prije nego što je odlučeno da se ipak grade četri pročistača i da se pokuša doći do europskog novca.
Koliko će, dakle, građani platiti gradnju pročistača? To od Kosića nismo uspjeli saznati. Osim javnog novca koji se u projekt vraća iz Hrvatskih voda, građani Poreštine morat će vrlo skoro platiti oko tri milijuna kuna minusa u poslovanju Uslugine Radne jedinice Kanalizacija. Kosić kaže da Europska komisija neće uzeti u obzir projekt koji se provodi kroz radnu jedinicu koja negativno posluje, a u Usluzi se to događa zato što je udio od 1,14 kuna za domaćinstva i 2,4 kune za gospodarstvo u cijeni prostornog metra potrošene vode iznimno nizak i ne pokriva trošak održavanja sustava. Dakle, minus u poslovanju RJ Kanalizacije mora se pokriti, a dodatno će se građanima, procjenjuje Kosić nevoljko i na naše inzistiranje, udio u cijeni vode namijenjen kanalizaciji povećati za najmanje četiri-pet kuna. Tek za usporedbu, Rovinježi u cijeni vode plaćaju udio za održavanje kanalizacije 3,79 kuna po prostornom metru, a za gradnju uz pomoć europskih fondova trebali bi odvajati kunu više.
Koliko je vijećnicima koji su izglasali podršku membranskoj tehnologiji uopće jasno o čemu se radi? Na sjednici porečkoga Gradskog vijeća prije nekoliko mjeseci razjašnjene su neke nedoumice, ali odgovori na neka važna pitanja ostali su šuplji. Dakle, izbor membranske tehnologije, koja je bitno skuplja od tehnologije vezane uz aktivni ugljen ili produženu aeraciju, temelji se na činjenici da joj ne smetaju velike amplitude u opterećenju ljeti i zimi. Osim toga, ona omogućuje obradu do stupnja ponovnog korištenja vode (i mulja), što podrazumijeva bitno smanjenje utjecaja otpadnih voda na more. Međutim, ta tehnologija iziskuje i znatno veće troškove održavanja (prvenstveno utrošak električne energije), a iz dosadašnjih prezentacija nije jasno ni kako će obrađena voda i mulj biti ponovno upotrijebljeni. Od Kosića saznajerno da će voda sigurno biti korištena za zalijevanje zelenih površina i površina u gospodarstvu (golf tereni, maslinici … ), za što će, dakako, trebati izgraditi novi sustav zalijevanja. Ali, to će se dogoditi nakon što se ugovori posao o kojem, po Kosićevim riječima, tevk trebaju početi pregovori. Sto se pak mulja tiče, Kosić veli da i o tome tek treba otvoriti razgovor o zajedničkom korištenju onog iz čitave Istre.
Dosta je toga još u hipotezama, ali odobre li u Europi novac za "Projekt Poreč", gradnja bi mogla početi u drugoj polovici 2012. i trajati tri godine. A dotad bi trebalo riješiti sve usputne nedoumice, uključujući i onu koliko će nas to koštati, da ne bi ovaj projekt završio kao i onaj za odlagalište Košambru, za koju je Grad čak osnovao i zajedničko poduzeće Adriaplus s austrijskim partnerima – a izvlačenje gole kože, kada se pokazalo da se priča može riješiti s puno manje novca, skupo je platio.

Sniježana MATEJČIĆ, Glas Istre