Ljudi su izuzetno kompleksna i višedimenzionalna bića, čija složenost nadmašuje druge oblike života. Nije stoga iznenađujuće da, spajajući um i tijelo, ljudi ostvaruju izvanredne uspjehe. Penju se na najviše planinske vrhove, stvaraju remek-djela u umjetnosti, zaljubljuju se, ali isto tako podnose i udarce bolesti te se suočavaju s neuspjesima.

Povezanost uma i tijela

Povezanost uma i tijela očituje se u brojnim svakodnevnim situacijama i iskustvima. Na primjer, tijekom fizičke aktivnosti oslobađa se endorfin, hormon sreće koji poboljšava raspoloženje i smanjuje bol. Ovaj kemijski spoj pokazuje kako tjelesna aktivnost utječe na emocionalno stanje. Također vrijedi i obrnuto: u stresnim situacijama dolazi do napetosti u mišićima, posebno u predjelima vrata, ramena ili donjeg dijela leđa. Ova fizička napetost odgovor je na emocionalne reakcije koje proizlaze iz uma.

Važno je pritom jasno razlikovati pojam „mozak” i „um”. Česta pogreška je poistovjećivanje uma s mozgom, no to može biti ograničavajuće. Um obuhvaća različita mentalna stanja kao što su misli, emocije, uvjerenja, stavove i slike, dok je mozak fizički “hardver”, odnosno organski sustav koji omogućava doživljaj tih stanja. Kada bismo sve sveli isključivo na funkciju mozga, mogli bismo doći do zaključka da je naš život unaprijed predodređen biokemijom i neurološkim zakonitostima. Upravo zato je ključno priznati postojanje uma kao dinamičnog, fleksibilnog entiteta. Um nije samo pasivni proces koji reagira na biokemijske promjene; on uključuje sposobnost donošenja odluka, učenja, prilagodbe i rasta. Kada priznajemo postojanje uma, prepoznajemo da nismo zarobljeni u svojim biološkim obrascima i da imamo sposobnost utjecati na naše mentalne i emocionalne procese. To znači da um nije samo proizvod naše biokemije, već aktivni tvorac našeg doživljaja svijeta, u kojem imamo mogućnost izbora, promjene i razvoja.

Dokazi povezanosti uma i tijela

Jedan od najčešće istraženih primjera povezanosti uma i tijela je placebo efekt. Ovaj fenomen najbolje se objašnjava time da učinak nečega nije nužno rezultat svojstava tog sredstva, nego očekivanja osobe koja ga koristi. Placebo je moćan fenomen koji pokazuje da otprilike trećina pacijenata ostvaruje klinička poboljšanja nakon uzimanja placebo pilula za razne medicinske probleme poput glavobolje, nesanice ili artritisa.

Jedno od zanimljivih istraživanja provedeno je na pacijentima sa sindromom iritabilnog crijeva (Kaptchuk i sur., 2010). Ispitanici su podijeljeni u dvije skupine: prva je primila placebo pilule s objašnjenjem da se radi o inertnim tvarima koje mogu pokrenuti procese samoizlječenja uma i tijela, dok je druga skupina ostala bez tretmana. Dobiveni su rezultati da je placebo doveo do znatno većeg globalnog poboljšanja kvalitete života te olakšanja i smanjenja simptoma. Dakle, čak i u situacijama svjesnosti o tome da se radi o placebu može doći do značajnih poboljšanja.

S druge strane, nocebo efekt pokazuje kako negativna očekivanja mogu dovesti do pogoršanja zdravlja. Kao što placebo može donijeti poboljšanja, tako nocebo može izazvati stvarne fiziološke promjene uslijed negativnih vjerovanja. Istraživanja pokazuju da pacijenti koji su informirani o mogućim nuspojavama lijekova češće doživljavaju te nuspojave, čak i kada lijek nema fizičko djelovanje koje bi ih mogao izazvati. Osim toga, nocebo efekt može se pojaviti i u socijalnim situacijama. Ako netko izrazi uvjerenje da će događaj biti dosadan ili neugodan, drugi ljudi mogu postati skloniji doživjeti događaj upravo tako.

Um i tijelo u svakodnevnim situacijama

Crum i Lnager (2007) su u svojim istraživanju pronašli da je odnos između zdravlja i tjelovježbe uvjetovan načinom razmišljanja. Istraživali su sobarice u hotelu, koje su svakodnevno obavljale fizički zahtjevan posao. Iako su većinu vremena bile aktivne, nisu bile svjesne koliko fizičke aktivnosti zapravo izvode. Polovica sudionica bila je educirana o tome kako njihov posao uključuje značajnu tjelesnu aktivnost koja ima pozitivne posljedice na njihovo zdravlje, dok druga skupina nije dobila nikakve informacije. Nakon četiri tjedna, žene koje su bile educirane o tjelesnim prednostima svog posla prijavile su poboljšanje u zdravlju, uključujući smanjenje krvnog tlaka i tjelesne mase, iako nisu promijenile svoje svakodnevne navike prehrane i kretanja. Ovaj primjer jasno pokazuje kako sama svjesnost o aktivnostima može imati pozitivan učinak na tijelo.

A što sa stresom?

Stres je još jedan izniman primjer povezanosti uma i tijela. 1936. godine, znanstvenik Hans Selye primijetio je da prilikom stresnih situacija tijelo prolazi kroz tri faze: faza alarma, faza oporavka i faza iscrpljenosti. Kada smo suočeni sa stresom prvo slijedi faza alarma- srce lupa, adrenalin se oslobađa, tijelo se priprema za akciju. To je „borba ili bijeg“ (eng.“fight-or-flight”) reakcija koja nas priprema ili da pobjegnemo ili da se zaštitimo u opasnim situacijama. Zatim slijedi faza otpora –  nakon početnog šoka od stresa, tijelo se počinje obnavljati. Ako se stres prevlada, tijelo se vraća u normalnu (otkucaji srca, krvni tlak i razina hormona se vraćaju u stanje prije stresa). Problem je kada stresne situacije traju dulje vrijeme. Kronični stres može dovesti do faze iscrpljenosti gdje su naši fizički, emocionalni i mentalni resursi istrošeni.

Iako se stres često gleda kao negativan fenomen, zapravo je priroda stresa višeznačna, paradoks dobrog i lošeg. Akutni stres može poboljšati našu izvedbu i povećati sposobnost fokusa. Ključno je, međutim, naučiti kako smiriti tijelo i um nakon stresnih situacija, da bi se spriječio razvoj kroničnog stresa koji ima štetne posljedice po zdravlje. Istraživanja sugeriraju da promjena u načinu razmišljanja o stresu – gledanje na njega kao na izazov, a ne prijetnju – može imati značajan utjecaj na našu fiziološku reakciju.

Um i tijelo kao partneri, a ne neprijatelji

Tijelo i um su partneri, a ne odvojeni entiteti te nijedno od njih nije manje važno. Oba zahtijevaju našu pažnju i brigu. Kroz svjesno upravljanje s obje dimenzije, omogućujemo sebi ne samo preživljavanje, nego i napredovanje, rast i ispunjenje u životu. Pritom, nije cilj postići savršenstvo. Male promjene mogu dovesti do velikih pomaka.

Neki korisni koraci uključuju:

Redovita tjelesna aktivnost: Aktivnosti poput šetnje oslobađaju endorfine, koji smanjuju stres i poboljšavaju raspoloženje.

Zdrave prehrambene navike: Ishrana bogata voćem, povrćem i zdravim mastima pomaže tijelu da se nosi sa svakodnevnim izazovima.

Organizacija: Planiranje i raspoređivanje obaveza smanjuje osjećaj preplavljenosti.

Tehnike opuštanja: Meditacija, duboko disanje ili pak yoga prepoznaju intrinzične veze između uma i tijela te pomažu u smanjenju napetosti i stresa.

Povezivanje s drugima: Razgovor s prijateljima, obitelji ili stručnjacima pruža emocionalnu podršku i novi način gledanja na svakodnevne izazove.

Nježnost prema sebi: U redu je da se dogode i loši dani. Uzimanje vremena za odmor i opuštanje također je ključan dio ravnoteže. 

 

 

Karla Pilat

psihologinja Zdravog grada Poreč