Jedan od potencijalno dobrih primjera bio je Poreč. Velim "bio je" jer danas fali i društvene volje, i konkretnih planova, i novca da se projekt započet u 90-im godinama prošlog stoljeća nastavi. Možda nije bio u cijelosti uobličen, ali imao je nekoliko ključnih elemenata potrebnih za revitalizaciju starog grada.
Porečani su prvi u Istri krenuli od temelja, pa čak i ispod njih. Shvatili su da dugoročno nije dobra politika "izvana gladac – iznutra jadac". Zato je najprije sustavno mijenjana kompletna komunalna infrastruktura – od kanalizacije i struje do popločenja ulica i trgova, jer prvi uvjet za život u starom gradu je da komunalni standard ne bude niži nego u novom prigradskom naselju. Naprotiv, trebao bi biti i viši jer ostaje vječni problem prometne nekomotnosti i stambene skučenosti. A vidimo ovih dana, na primjeru Buzeta, i gotovo satiričnu diskrepanciju između novog hotela s četiri zvjezdice i kanalizacije koja curi po starogradskim zidinama.
Porečani su svjesno krenuli i u preseljenje nekih ustanova u stari grad jer se time dio gradana prisiljava dnevno dolaziti u nj. Prvi, skromni, tek simbolični iskorak bilo je otvaranje redakcije lokalnog lista još u 80-im, a ozbiljni su koraci bili uređenje talijanske osnovne škole i vrtića, gradske knjižnice i čitaonice te galerije u obnovljenoj palači Zuccato. Bilo je i nekoliko malih pokušaja otvaranja muzejskih prostora te prodavaonica koje nisu filigranske, zlatarske, suvenirdžijske nego – obična željezarija, uređeno je i nekoliko gradskih stanova.
U tom nizu spomenuti valja i obnovu kompleksa Eufrazijeve bazilike i njegovo uvrštenje na svjetsku listu zaštićene kulturne baštine jer je s njim službeno zaštićena i cijela povijesna jezgra grada što podiže i društvenu svijest o njenoj važnosti. Zgodno je spomenuti i glazbena, likovna, pa i neka scenska događanja u starom gradu – od starih koncerata u Eufrazijani i još starijeg Annala u Sabornici, preko jazza u Lapidariju, Street art festivala po ulicama i trgovima, Photo distorzije, u novije vrijeme Giostre, BOOKtige… jer i takve manifestacije jesu jedan od oblika revitalizacije, makar povremene i sezonske, mahom ljetne.
Devedesetih se u Poreču počelo i ozbiljno razgovarati o interpolacijama: izgradnji novih zgrada na nekoliko lokacija razorenih u savezničkom bombardiranju u Drugom svjetskom ratu. Ključno je pritom bilo da stanovi i dio poslovnih prostora budu gradsko vlasništvo koje se ne bi otuđivalo, već planirano iznajmljivalo. Naime, da bi stari grad živio 24 sata i 365 dana, u njemu mora stanovati kritična masa ljudi i postojati niz razloga koji će stanovnike (ne turiste!) izvan te jezgre "natjerati" da u nju dolaze.
To su razne javne službe i ustanove, obrti i trgovine koji trebaju građanima, a ne prvenstveno turistima. Jednako važi i za ciljane manifestacije svih vrsta. Naravno, turisti i vikendaši su dobrodošla dopuna, ali dopuna, a ne prevladavajuća kategorija.
Da je Poreč nastavio slagati mozaik revitalizacije svoje starogradske jezgre, danas bi nedvojbeno slika starog Poreča bila puno životnija. Da je dovršio komunalno opremanje, kupio najstariji hotel Rivieru za ugostiteljsku srednju školu s praktikumom, palaču Vergottini i još neke važne stare zgrade za društvene sadržaje – muzeje, galerije, gradske i državne službe, izgradio i/ ili uredio stanove za socijalne i kadrovske potrebe i "puko" iznajmljivanje mladim Porečanima (bez prodaje!), regulirao rad ugostiteljskih lokala i njihovu noćnu bučnost, stimulirao otvaranje pojedinih obrta i prodavaonica i općenito cjelogodišnji rad lokala, uspostavio kvalitetan prometni režim, sredio rivu – na kopnu i u moru, više uložio u senzibiliziranje građana za stari grad i edukaciju o njegovoj dvomilenijskoj povijesti, uredio stan za gradonačelnika kako bi tijekom mandata živio u starom gradu i s njim i njegovim stanovnicima… Dakle, slika starog Poreča bila bi puno životnija. Ne kao nekad s početka priče, ali dovoljno da se stari grad može smatrati spremnim za novo tkanje njegovog društvenog tkiva. Možda će sljedeće generacije nastaviti u tom smjeru. Ne samo u Poreču. A možda ćemo imati samo nove lijepe slike i tek zapisana sjećanja.

G. PRODAN (Zoom Glasa Istre)