Proslavljamo dan oslobođenja našega grada. Odnosno dan koji se naš grad nakon mnogih žrtava konačno svrstao na stranu pobjednika. Samo oslobođenje grada posebno je bitno u cijeloj povijesnoj istini, obzirom da grad nije oslogođen teškim borbama nego teškim pregovorima kojim su tadašnje partizanske istarske snage uspijele dogovoriti povlačenje njemačke sile iz grada. Malo je poznato da su Nijemci minirali cijelu porečku rivu, prijeteći da će ju dići u zrak, ukoliko partizani pokušaju vojnom intervencijom osloboditi grad.
Premda su partizani imali dovoljno ljudstva i tehnike da iz grada istjeraju i puno jačeg neprijatelja, i možda u puno kraćem roku od vremena trajanja pregovora (nekoliko dana), ipak je prevladalo razmišljanje da pod svaku cijenu treba sačuvati i ljepote grada i posebno ljudske živote.
Zbog toga je dan oslobođenja još plemenitiji. Premda postoje kriva razmišljanja da je neprijatelj već tada bio poražen i spreman na povlačenje, te da pobjeda i nije toliko blistava ako nije vojna, treba podsjetiti na povijesnu činjenicu da je naš grad oslobođen istog dana kada su ruske snage ušle u tadašnji Berlin. Kako je izgledao Berlin nakon rata a kako naš grad? Upravo je zato pobjeda blistava, zbog izvrsnog stava da grad i živote treba pod svaku cijenu sačuvati.
No, slaveći dan oslobođenja, treba razmišljati i o svim oslobođenjima koja su se dogodila u proteklom stoljeću ne samo u našem gradu, nego i u cijelom svijetu . I shvatiti ćemo da je prošlo stoljeće obilovalo situacijama kada je netko nekoga od nečega oslobađao. Ili kada je netko priželjkivao oslobođenje od nekoga ili nečega. Naime, cijeli je svijet na početku prošlog stoljeća trebalo osloboditi od zaostale ekonomije, te je oslobođenje došlo u obliku novih električnih strojeva, pa kada su oni postali glomazni za upravljanje, došlo je oslobođenje u obliku pokretne tvorničke trake.
Nadalje, svijet je trbalo osloboditi od neadekvatnog upravljanja različitim sustavima, a oslobođenje je došlo u obliku perfekcionističke administracije. Kada je ta administracija postala opterećenje, oslobođenje je stiglo u obliku kompjutora i CD-ova. Sada želimo oslobođenje i od toga.
Posjetimo i da je svijet htio oslobođenje od velikih kolonijalnih carstava, a oslobođenje je stiglo u obliku novog poretka nakon 1. svjetskog rata. Zatim je svijet htio oslobođenje od novih ustroja, a oslobođenje je stiglo nakon 2. svjetskog rata u obliku podjele na kapitalizam i komunizam. Pa je onda svijet htio novo oslobođenje u obliku demokracije koja je stigla nakon raspada komunističkih carstava.
Sva su se ta oslobođenja posebno odrazila na povijest našega grada. A sada, kada je stiglo oslobođenje od komunističkih carstava u obliku toliko željene demokracije, želimo oslobođenje od ove ili one vlasti.
Dakle, uvijek priželjkujemo nekakvo oslobođenje, ponekad je osnovni razlog u nekakvim općim društvenim interesima, ponekad u interesima pojedinačnih skupina.
A na oslobođenja uvijek gledamo sa grunđanjem, žaleći se da je prije bilo bolje. Ali, svi smo dojma da su neka oslobođenja ostala u trajnom sjećanju, i da su ipak donijela promjenu na bolje. Upravo poput oslobođenja našega grada od okupatorske čizme.
Po čemu je zapravo ono zaista posbeno? Upravo po svojoj naravi. Jer su prava oslobođenja jedino ona koja su namijenjena boljitku cijele zajednice i koja nisu temeljena na gaženju drugih da bi se postigli zacrtani ciljevi. I samo se takvih oslobođenja ljudi rado sjećaju.
Upravo smo zato svi posebno vezani dan oslobođenja našega grada, jer oslobođenje nije rezultat gaženja tuđih prava, već je stvoreno na jednakim pravima za sve.
Jednako tako, oslobođenje našega grada slavlje je tipičnog mentaliteta istarskog podneblja. Nije to mentalitet koji nije gorljiv temperamentam, žestok , kako nam često znaju spočitavati . Dapače, upravo je takav, ali sa visokom tolerancijom na tuđe pravo na život, tko god bio sa druge strane. Zato Dan oslobođenja grada Poreča nije pobjeda socijalizma, komunizma ili bilo čega drugoga, već pobjeda istarskog mentaliteta koji cijeni ljudski život, toleranciju, pravdu i nije osvetoljubiv, i kao takvog ga treba i promatrati.

zzlevak