Profesorica i skladateljica Đeni Dekleva-Radaković godinama je spiritus movens Međunarodnih susreta harmonikaša u Puli. Za ovotjednog 39. izdanja ove značajne europske manifestacije koja 50 godina afirmira harmoniku kao instrument klasične glazbe, ona predsjeda Stručnim odborom Susreta.

Osoba je to koja je s 42 godine predanog rada u prosvjeti ostavila dubok trag na istarskoj glazbenoj sceni, učeći i odgajajući brojne generacije od porečke do pulske glazbene škole, od OKUD-a “Istra” do pulskog Sveučilišta, prenoseći im iskustva i znanja stečena na završenom studiju harmonike na akademiji u njemačkom Trossingenu te potom studiju kompozicije na ljubljanskoj Akademiji.

Stasala je u glazbenoj obitelji, s ocem Mirkom Deklevom porijeklom iz Ilirske Bistrice, strastvenim vojnim trubačem, harmonikašem i glazbenim nastavnikom, te braćom koja također sviraju više instrumenata. Po majčinoj je liniji Pazinjanka, a pjevanje na tanko i debelo njene bake i djeda utisnulo je do danas ljubav prema istarskom glazbenom naslijeđu.

Ona svira harmoniku i klavir, koje je kao glavne predmete (zajedno s teoretskim smjerom) završila u pulskoj Srednjoj glazbenoj školi I. M. Ronjgova, gdje joj je tada profesor (i ravnatelj) bio velik istarski skladatelj i dirigent Slavko Zlatić. No, zna svirati i flautu. Na prijemnom ispitu bili su joj Nello Milotti, Stanko Mihovilić za harmoniku, a za klavir Nirvana Duraković.

– Jako su puno radili sa mnom solistički; jako sam puno tih godina svirala i nastupala, kasnije i u kvartetu te orkestru. Pogotovo me gurao Mihovilić, a radila sam puno i sa Zlatićevom pokojnom suprugom Dubravkom Stopić, vrsnom pijanisticom. Imala sam sreću da su sa mnom puno radili, govori nam Đeni Dekleva-Radaković u kavani Mozart u pulskom Domu hrvatskih branitelja.

Možete li laicima, s pozicije nekog tko je diplomirao te svira i sklada za harmoniku, opisati taj instrument?
Harmonika vam je kao živi stvor. Diše! Imamo zrak. Harmoniku, prije svega, moraš prionuti svom tijelu. S obzirom da mi u glazbi inače govorimo o fraziranju, uzimanju daha kod pjevača, mi to radimo i s harmonikom. Ona diše kao živi organizam i to je jako bitno.

Naravno da su tu još i mogućnosti melodijskog načina sviranja, s pratnjom, ili polifono, kao što se svira klavir, više melodija odjedanput, jer je to moguće novim sistemom koji sada postoji s bariton basevima. Može imati ritmičku verziju pratnje jer ima taj standard bas koji ima te akorde, ali i nije nužno, jer te akorde možemo, kao i na klaviru, sami kreirati.

Kako izgleda Vaš proces stvaranja skladbi?
Meni se dogodi neka ideja i moram je brzo uhvatiti da je ne zaboravim, a poslije ju oblikujem. Ukoliko imam stihove, koji imaju neki sadržaj i ritam u sebi, to mi puno pomaže. Jasno, jedan je način za solo pjevala i instrument, a drugačiji za zbor. Ovisi i o tome traži li ti netko nešto.

Nedavno mi je jedan student rekao: “Profesorice, ja hoću da bude nešto malo jezzerski, swingerski, da ima istarskog, ali i slovenskog (Slovenac je), i da ima šest sedam minuta” (smijeh). Tu treba vremena. (Z. ANGELESKI, Glas Istre)

CIJELI RAZGOVOR PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLASA ISTRE.