Više od dvije godine volontirao je u porečkoj Gradskoj knjižnici koja mu je postala drugi dom, no kad mu zakon nije dozvolio ni stručno usavršavanje za 1.600 kuna, nastavio je potragu za poslom i odlučio da mora krenuti za svojim volonterskim porivom: štedjet će i tražiti donacije za odlazak u ekološku zajednicu u Ekvadoru.

– Prenio bih im sva svoja znanja i sposobnosti koje imam, podučavao djecu engleski, radio s volonterima, u hortikulturi, skupljao donacije i vodio projekte. Bitna mi je prilika da radim u tako velikoj organizaciji koja je dobila državno priznanje za pomoć nakon prirodnih katastrofa koje su pogodile zemlju, kaže 22-godišnji Goran Horvat, hotelijersko-turistički tehničar rodom iz Krapine koji je većinu života proveo u Poreču.

Od sedamnaeste godine radi tijekom ljetne sezone, prijavljivao se, kaže, i za rad na kruzeru i u ugostiteljstvu gdje su ga odbili zbog slabog vida, a u potrazi za poslom ne posustaje jer se mora sam uzdržavati. No, ukoliko ne pronađe stalni posao, svoj je pogled usmjerio deset tisuća kilometara na zapad, točnije, u ekvadorski grad Bahía de Caráquez i organizaciju Planet Drum. Od pacifičkih obala Ekvadora, međunarodna zajednica volontera pokušava stvoriti ekološki održivu regiju koja bi lakše preživjela udar prirodne katastrofe kakav je bio nedavni tsunami, a Goranu su već poželjeli da dođe čim uzmogne. Svim volonterima nude smještaj i hranu dok se za ostale troškove moraju sami pobrinuti.

Goran je za njih saznao tijekom volontiranja u Estoniji. U Centru za kreativnu umjetnost u Estoniji vodio je projekte protiv ksenofobije, radio s mladima, u muzeju za tisak, prijavljivao europske projekte, učio jezik i na svojoj koži osjetio temperaturu od minus 37 stupnjeva Celzija.

Ta je zemlja toliko naprednija od nas. Imaju jednu karticu za sve dokumente koju napraviš u jednom mahu i potom sve radiš na internetu koji je jedan od najbržih u Europi, a gradski prijevoz im je besplatan, kaže Goran. O svemu tome pisao je na blogu "My EVS in Estonia" koji vodi dan-danas, dok je za svoj novi volonterski pothvat otvorio stranicu "Ecuador – a journey for improvement" na donacijskom servisu Gofundme gdje mu svi koji to žele mogu udijeliti koji euro.

– Ako ne nađem stalni posao, želim dalje napredovati u volonterskom smislu. Za mene je volontiranje bilo način života, nisam to gledao kroz prizmu, ovo ću raditi, ovo neću, uvijek sam radio sve. Osjećaš se slobodnim kad barem dio vremena ne razmišljaš o plaći, zaključuje. Za volontiranje će, kaže, dati i 20 godina života. (Piše Marina DAMJAN)

CIJELI TEKST ČITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLASA ISTRE