Ove godine neće biti organiziranog Dočeka nove godine u našemu gradu. Vijest je to koja je prije nekoliko dana uzburkala tenzije među većinom stanovnika našega grada ali i šire. Naviknuti na ležernost u pristupu toj najduljoj večeri u godini, obzirom da je dovoljno da se pridružite gomili ljudi na središnjem trgu kako bi bili dio velikog spektakla, ova je vijest sve nas pogodila tako da si neodgodivo moramo postaviti pitanje "Gdje ići za Doček" ? No, upravo to pitanje, "Gdje ići za Doček" nisam u ovoj godini čuo niti jednom.
Ranijih su se godina već u listopadu razmjenjivala mišljenja o mjestu dočeka nove godine, dok je ove godine čini se ipak, ta problematika u drugom planu. Prioriteti su ipak složiti kućni budžet na način da ostane što više za neodgodive troškove a potroši što manje na nepotrebne. Stoga, zašto bi bilo jedino ispravno trošiti ogromne količine proračunskih sredstava na, budimo iskreni, luksuz u ovim situacijama, kada su i proračunski prioriteti ipak drukčiji kao i ovi kućni? Istina, navikli smo imati najbolji Dokček u Istri i možda nas i taj prestiž na kojega smo navikli tjera da se osjećamo izutetno oštećenima sada kada znamo da organiziranog Dočeka neće biti.
Postavlja se pitanje u medijima, kako to da su se određeni festivali mogli financirati, dok je Doček ostao u drugom planu? Možda je to čak i kriva polazna točka, obzirom da su obveze prema određenim festivalima mnogo ranije preuzete i možda bi na kraju bilo puno više štete nego koristi da se od tih manifestacija odustalo, a ne treba niti zapostaviti činjenicu da su nas stručnjaci uvjeravali da nas kriza neće niti okrznuti ili čak da je u listopadu primijećen izlazak iz krize koja nas je tek okrznula, čime se stvarala fiktivna slika da nema opasnosti od ulaska u velike investicije.
Nisu mi dragi komentari koji za sve krive samo i jedino manjak sredstava u proračunu odnosno loše upravljanje sredstvima kao uzrok činjenici da Dočeka neće biti, ponajviše zbog toga što postoji vrlo veliki broj investicija vrlo visokih vrijednosti u privatnoj sferi koje se još nisu isplatile, a koje posljedično i poput rušenja kule od karata djeluju na produbljenje krize.
Zašto onda optuživati samo manjak sredstava u proračunu ili neracionalno trošenje srestava za određene ustupke na koje smo navikli, kada se isto to događa i u svim ostalim subjektima, i čije neracionalno trošenje možda na poseban način djeluje na manjak sredstava u proračunu? Dakle ne može se sagledavati samo proračun javnih tijela kao glavni izvor problema, kada su i svi drugi proračuni u ozbiljnim problemima, pa i oni privatnih subjekata, te iz istog razloga i privatni subjekti stopiraju nepotrebne troškove.
Na kraju krajeva, imali smo vrlo veliki broj manifestacija u ovoj godini, koje su prečesto bile i vrlo slabo posjećene, bez obzira na sjajnu organizaciju. Zašto onda očekivati još jednu manifestaciju samo da bi mogli ponovno optuživati neracionalno trošenje proračunskih sredstava na organiziranje Dočeka nove godine? Doduše, možda bi na kraju jedne teške godine bilo fer prema građanima počastiti ih Dočekom, dakle jednom feštom namijenjenom baš građanima, obzirom da su sve ostale velike manifestiacije bile namijenjene i ostalima, ne prvenstveno građanima našega grada. No ostaje gorak okus da uvijek nakon organiziranog Dočeka vrlo velki broj ljudi vrijeđa i omalovažava organizaciju Dočeka, te stoga možda bolje nismo niti zaslužili.
Ono što također valja istaknuti je način na koji su vijest da Poreč neće imati organizirati Doček, prihvatili stanovnici ali i mediji drugih gradova. A to je gotovo sa naslađivanjem. Naš je grad uvijek i možda jedini imao kvalitetno organizirani Doček, i gotovo da i nije imao konkurenciju. Svaki stanovnik drugih gradova ako nije znao gdje ići, išao je u naš grad. A to znači da su stanovnici drugih gradova uživali u blagodati ne postojanja obveze organiziranja Dočeka.
Dakle teret kvalitetne organizacije uvijek je bio i na nama građanima, jer mi jednim dijelom financiramo troškove različitim doprinosima. Kako to da upravo ovu priliku, kada naš grad neće imati organizirani Doček, nije iskoristio niti jedan drugi grad i organizirao bolji, spektakularniji i svečaniji Doček od onog koji je uvijek do sada organizirao Poreč? Možda stoga što nisu nikada mogli dostići nivo organizacije u našemu gradu.
Zato ne treba gledati tako turobno na ovu situaciju, jer je to bila prilika da se drugi gradovi dokažu u organizaciji Dočeka, a kako to nisu, možemo ovu situaciju promatrati i kao test može li tko bolje od naše organizacije, kakva god dobra ili loša bila. Očito niti jedan grad nije prošao test. Iz kriznih se godina uvijek moraju izvući poučci. Iz ove smo situacije možda izvukli pouku da ipak nemamo konkurencije. A kada nemate konkurencije, onda je vrlo teško uspoređivati se s nekime. A bez postojanja konkurencije, nitko neće priznati nečiji trud. Dapače, upravo suprotno.

zzlevak