– I ne tako davno, još prije četvrt stoljeća, Porečani su svoje barke najvećim dijelom vezivali uz drvene moliće u plitkom, južnom dijelu gradske luke. Osim za vez, molići, ili moleti kako su ih u dijalektu zvali Porečani, bili su lokalnoj mulariji zgodna mjesta za skakanje u more i prve ribičke korake – pecanje šparića i fošinivanje sipica. U tom dijelu zaljeva, koji je imao i žalo, istina s podmorskim nastavkom u blatu, 80-ih je godina betonirana obala i potom uređena sigurna lučica i marina (nažalost, pretijesna za sve vlasnike brodica) pa su moliće na drvenim i željeznim stupovima zamijenili veći na betonskima. Zanimljiv »lučki« detalj gradske vedute otišao je povijest. Zapravo, još je nekoliko molića ostalo sa sjeverne strane gradskog poluotoka, u zaljevu Peškera.

Što zbog nebrige, što zbog od mora nezaštićene pozicije danas je tamo ostao još samo jedan molić/moleto s nekoliko privezanih batana i pasara. Vjerojatno će i njemu »odzvoniti« kad gradski »razvijači« krenu u planirani razvoj Peškere. Osim ako se netko iz vlasti ipak ne dosjeti da ga sačuva ili dade podignuti još koji.

Goran Prodan, Glas Istre