Osim što će između Lučke kapetanije i Parentina skladno upotpuniti »razglednicu« porečke rive, Rivierina stambeno-poslovna zgrada odlično je sjela i u niz fasada sa stražnje strane, koja gleda na Park Matije Gupca, nekad pokrajnju uličicu koja je sve kuće s druge strane izgubila u savezničkim bombardiranjima Poreča.

Autor ovog uspjelog projekta je porečki arhitekt Antonio Marion, koji i njime pokazuje da dobro razumije urbanu teksturu svoga grada. Zgrada izgleda kao da je oduvijek takva tu. Doduše, ima i mišljenja unutar struke, osobito konzervatorske, da u zaštićenim spomenicima kulture ne bi trebalo graditi »imitacije« koje »lažiraju« staru sliku već, suprotno, građevine takvih oblika i materijala za koje je svakom jasno da su nove. Ipak, budući da je podignuta sa suglasnošću konzervatora, ova bi zgrada mogla biti i putokazom za često spominjane i nikad isplanirane interpolacije u porečkoj starogradskoj jezgri, u »rupama« od bombi koje zjape već više od 60 godina. Prije svih upravo na Gupčevom trgu i »krožeri« – sjecištu glavnog decumanusa i carda (koji i danas nose te starorimske nazive za uzdužne i poprečne ulice u antičkom pravokutnom rasteru). Zgradu »pita« i istočni kutak na Grabarovom trgu, dočim Dobrilin park, s obzirom na to da je tamo recentno podignuta nova biskupska palača, a i na novi »život« na tom prostoru, vjerojatno više nije pogodan za povratak srušenih kuća.

I noviji dio starog grada »fora le porte«, izvan antičke jezgre, odnedavno ima dvije uspjele nadogradnje postojećih zgrada, koje »kao da su oduvijek takve tu«. Na uglu Milanovićeve i 8. marta je za kat povišena kuća koja je u javnosti poznatija po poslovima koji su prethodili gradnji. Riječ je o stambeno-poslovnoj zgradi pretežnog vlasnika Ivana Jakovčića, istarskog župana i šefa IDS-a, u kojoj je dio prostora, šufita, kupio u »problematičnoj« transakciji s Gradom. Izuzmemo li tu »nearhitekturnu« epizodu, zgrada je izvana odlično realizirana, uključujući i osvježavajuću nebeskoplavu boju fasade.

Isto se može reći i za netom dovršeno podizanje kata IGP-ove zgrade u Vukovarskoj, blizu križanja sa Županićevom. Dogradnju oba objekta projektirala je porečka tvrtka Arhetip 21.

– Za zgradu u 8. marta imali smo jako rigorozne zahtjeve konzervatora oko poštivanja raščlambe postojećih otvora na fasadi. Za onu u Vukovarskoj opredijelili smo se za pojednostavljenu »klasiku« iako moram reći da su nam i konzervatori i gradski odbor za prostorno uređenje za nju sugerirali suvremenija rješenja, jer je ipak izvan strogog centra, na rubu gradske jezgre, kaže direktor Arhetipa 21 Robert Rabac.

U svakom slučaju, obje nadogradnje dobro funkcioniraju u prostoru, pa valja očekivati da će biti primjeri za druga podizanja katova pojedinih zgrada »fora le porte«, od Trga slobode do Istarskog razvoda, Zagrebačke, Keršovanijeve, Trga J. Rakovca (Cimarela)…

G.Prodan, Glas Istre