Jesu li stvarno poljoprivredni poduzetnici u Hrvatskoj svoje gospodarske pogone gradili mahom bespravno, kako nam je nedavno rekao dr. sc. Đordano Peršurić, direktor porečkog Instituta za poljoprivredu i turizam, koji je privatno bez dozvole sagradio pogon za preradu grožđa u Peršurićima?

Iz lokalne, istarske perspektive priča je prilično složena pa je na državnoj razini problem vjerojatno još zamršeniji da bi ga se jednostavnim dekretom moglo odmrsiti.

Zakon omogućuje, općine otežavaju
Zakon o gradnji omogućuje minimalnu gradnju na poljoprivrednom zemljištu, a detalje utvrđuju lokalni prostorni dokumenti. Prema Prostornom planu Istarske županije također je načelno moguće graditi gospodarski pogon na poljoprivrednom zemljištu, ali su jedinice lokalne samouprave u pravilu tu mogućnost u svojim planovima svodile na simbol.

Vodile su se načelom da je lakše zabraniti bilo kakvu gradnju nego ostaviti mogućnost da se na mala vrata razbukta bespravna i protupravna gradnja. Naime, još nije riješen, a pitanje je i hoće li ikada biti riješen niz slučajeva bespravne stambene gradnje na poljoprivrednom zemljištu u Istri. Zato lokalne vlasti pušu na hladno. Takav pristup, kažu vinari, ograničava njihove poduzetničke projekte, čak dovodi do apsurda da se istarska malvazija iz vinograda na Višnjanštini proizvodi u Dalmaciji.

Zakon o gradnji ostavlja ograničene mogućnosti gradnje na poljoprivrednom zemljištu, ali jedinice lokalne samouprave svojim prostornim planovima utvrđuju vlastita pravila gospodarenjem prostora. Na području grada Poreča, na primjer, graditi se može vinarski, voćarski ili maslinarski pogon ovisno o kvaliteti zemljišta – na kvalitetnom zemljištu dozvoljena je gradnja na poljoprivrednoj površini od najmanje 10 hektara, manje kvalitetnog zemljišta morate imati pet, a zemljišta najslabije kvalitete dva hektara.

Uvjeti gradnje jednaki su kao za gospodarske zgrade u servisnim zonama, ali projekt mora dobiti zeleno svjetlo Povjerenstva za arhitektonsku uspješnost, čime bi se trebalo osigurati kvalitetno oblikovanje. Na Višnjanštini možete sazidati gospodarsku građevinu od 12 četvornih metara visoku 2,6 metara i bez infrastrukture – samo na poljoprivrednoj parceli većoj od 10.000 metara.

Dakako, morate imati dozvolu za gradnju. Ernest Tolj kupio je prije gotovo pet godina 16 hektara poljoprivrednog zemljišta obraslog u šumu. Iskrčio je šumu, posadio vinograde, ali istarsku malvaziju proizvodi u vinariji u Dalmaciji.

– Bilo je logično na tom istom zemljištu napraviti vinariju i podrum, ali prema važećim prostornim dokumentima to nije moguće. Pokušali smo utjecati da se preko županijskog plana, koji ostavlja mogućnost gradnje, potaknu izmjene općinskog plana, ali nismo uspjeli. Kao, postoji mogućnost gradnje vinarije u industrijskoj zoni. Ne pada mi na pamet graditi podrum uz autoservis, na primjer. Zato grožđe iz višnjanskih vinograda prevozim hladnjačama u vlastitu vinariju, pa istarsku malvaziju proizvodim u Dalmaciji.

Ni ona nije uz vinograde, nego sam renovirao staru vinariju u naselju. U Dalmaciji je, što se toga tiče, još veće ludilo nego u Istri, zbog zaštićenog obalnog pojasa, kaže Tolj. Veli da svi razgovori o tom problemu u Ministarstvu zaštite okoliša i prostornog uređenja završavaju tvrdnjom da nije u njihovoj ingerenciji, odnosno da ga pojedinačno mogu riješiti jedinice lokalne samouprave.

"S obzirom na kompetencije raspoloživih općinskih službenika izmjena plana u Višnjanu mogla bi trajati četiri-pet godina", kaže Tolj. Međutim, ima u Istri primjera kako se to može riješiti. Jedan od njih je Grad Rovinj koji je propisao da Gradsko vijeće može dozvoliti gradnju poljoprivrednog pogona na poljoprivrednom zemljištu – ako procijeni da je investitor ponudio dobar gospodarski program i da projekt građevine odgovara intenciji. Vinar Vivoda i maslinar Cvitić svoje su pogone izgradili na temelju odluke Gradskog vijeća.

– Imam 10 hektara vinograda na Grimaldi. U Europi bi bilo logično da je uz takav vinograd i podrum. U svijetu je to potpuno drugačije riješeno. Čuo sam od mnogih vinara da traže u svojim općinama da se prostornim dokumentima omogući gradnja vinarija i podruma. Otvorena je mogućnost brendiranja Hrvatske kao vinarske regije i politički establišment bi nas sada morao čuti i riješiti probleme.

Nakon što se država odredila prema vinu kao strateškom proizvodu, vlast mora shvatiti što radimo i zašto. Ne mogu i dalje hrvatska vina biti 15-ak posto skuplja od susjednih talijanskih zbog hrvatske fiskalne politike. Naši kolege vinari iz susjednih zemalja na vino koje prodaju u svojim podrumima obračunavaju nižu stopu PDV-a. Kod nas toga nema. Osnovali smo i Odbor za zakonodavstvo koji bi trebao utvrditi povoljni zakonski okvir za vinare. S puno strana čuo sam o frustracijama vinara jer ne mogu uložiti u gradnju vinarija na svom terenu, uz vinograde, kao što je to drugdje u svijetu, kaže Ivica Matošević.

Elegantno rješenje iz Bala
Bilo bi, možda, lako zagovarati gradnju podruma u vinogradima da u Istri nema jedne druge tradicionalne priče – priče o stancijama. Većina njih je napuštena, a neke su jednostavno prerasle u naselja gradnjom (što legalnom, što divljom) stambenih prostora. Puno je tradicionalnih stancija "pokopano", a gradnja podruma mogla bi zapravo biti stvaranje novih stancija, ponovno na poljoprivrednom zemljištu, nauštrb nasadima.

Bale su taj problem riješile najelegantnije u Istri – studijom o valorizaciji ruralnog krajobraza. Općinskim planovima nije dozvoljena gradnja na poljoprivrednom zemljištu, ali zato je ova studija podloga za revitalizaciju 28 nekadašnjih stancija – mogu se graditi podrumi, staje i drugi poljoprivredni pogoni i stambeni dijelovi, kao nekada. Propisano je kako i koliko je na svakoj stanciji moguće graditi.

A nisu samo istarski, odnosno hrvatski vinari u neprilici. Od Ružice Gelo iz Hrvatske gospodarske komore, koordinatorice hrvatskog pregovaračkog tima za poljoprivredu, saznajemo o problemu koji imaju stočari. "HGK je analizirao problem legalnosti stočarskih farmi i utvrđeno je da najveći broj farmi nema potrebne dozvole. Taj je problem nastajao posljednjih desetljeća, nelegalan status stvara niz drugih problema, a jedan od njih je nemogućnost sudjelovanja u provedbi programa iz pretpristupnih, a kasnije i postpristupnih fondova.

Najveće poteškoće u procesu legalizacije su vezane uz izmjene prostornih planova i vrlo visoke troškove legalizacije objekata. Osim legalizacije starih, veliki problem u izgradnji novih farmi je odredba da se moraju graditi 500 metara od naseljenog mjesta, što povećava troškove gradnje", saznajemo od Gelo.

(Sniježana MATEJČIĆ, Glas Istre)

Uvozimo pet puta više
Prema podacima Ministarstva poljoprivrede, u Hrvatskoj je prije dvije godine bilo registrirano nešto više od 16.500 proizvođača grožđa i vina, a pod vinogradima je bilo ukupno 32.000 hektara, koji su dali 869.000 hektolitara vina, od kojih 60 posto kvalitetnih.

Hrvatska je u 2007. godini uvezla 15.699 tona vina vrijednosti 27,3 milijuna američkih dolara. Godinu dana ranije uvezeno je osam posto manje. Istovremeno je iz Hrvatske na svjetsko tržište izvezeno samo 3.088 tona vina vrijednih 13,7 milijuna dolara. Količina izvezenog vina bila je dva posto manja nego godinu dana prije, ali je ta manja količina donijela 21 posto više novca proizvođačima.