Najpoznatiji porečki biskup-graditelj Eufrazije – koji je bio prvi čovjek crkvene, ali i svjetovne vlasti kasnoantičkog Poreča između konca 30-ih i 60-ih godina 6. stoljeća – nije štedio novaca kada je zidao, a posebice ukrašavao novu katedralu. Dio tih ukrasa – mramorni stupovi kolonada, štukature lukova, geometrijske inkrustacije (obloge) od mramora i školjaka uokolo zida apside, a posebno mozaici u apsidi – sačuvani su do danas i predstavljaju vrijednosti zbog kojih je kompleks Eufrazijeve bazilike spomenik svjetske kulturne baštine.

Moćni biskup, usput: kao i svaki vladar tašt pa je svoj mozaični lik u apsidi, uz svece i Krista, dao složiti od manjih kamenčića od ostalih, a ime mu se ili monogrami – izbrojili su stručnjaci – u bazilici pojavljuje čak 22 puta, imao je sigurno i moćnu podršku.

– To je bila imperijalna investicija, znak ponovnog uspostavljanja Rimskoga Carstva na ovim prostorima i u toj »reconquisti« car Justinijan nije štedio novac da u velikom sjaju pokaže novu vlast. Porečka bazilika jedna je od manjih iz onoga doba, ali vrlo kvalitetno, pa i skupo uređena. Mramorni stupovi za kolonade dopremljeni su iz carskih kamenoloma na otoku Prokonesu u Mramornom moru. Očito je to bio državni projekt, kaže Ivan Matejčić, voditelj brojnih projekata zaštite i restauracije kompleksa Eufrazijane. Ovih dana službeno je završen još jedan zahvat: restauriranje začelja bazilike i sanacija krova apside.

– Treba naglasiti da se ispod krova aspide nalazi najveće umjetničko blago bazilike: njeni znameniti mozaici. Svaki krov s vremenom propusti vodu, ali bilo bi jako loše kad bismo to prekasno primijetili. Zato smo si postavili zadatak da svakih 20, 30 godina temeljito pregledamo krovište i popravimo ga. Posljednji put je krov aspide sanirao 1984. godine tadašnji Restauratorski zavod Hrvatske. Mi smo prije dvije godine postavili skelu, popravili krov koristeći olovne ploče i sanirali njegove spojeve s glavnom građevinom te potom pratili što se događa i da li »drži vodu«. Ovih dana skele su uklonjene i radovi, koje je financirao Grad Poreč iz proračuna, su formalno završeni, kazao je Matejčić.

Kao i svako istraživanje i restauriranje tako kompleksnih i starih spomenika, ni ovaj razmjerno manji zahvat nije prošao bez zanimljivih spoznaja. Vjerojatno najzanimljivija je činjenica da je krov apside i danas, nakon otprilike 1.450 godina, većim dijelom pokriven ondašnjim crjepovima – »tegulama«!

– Natkrivanje polukružne apside riješeno je podjelom krova na pet trokutastih segmenata koji se na vrhu spajaju. Samo krovište je, kako je to tada bilo uobičajeno, napravljeno od glinenih crjepova, širokih, četvrtastih tegula koje su polagane s rubovima uvis, a njihovi su spojevi prekrivani lučnim imbreksima, vrlo sličnim našim današnjim kupama. Tegule su sačuvane na četiri od pet segmenata, s time da je očito da su bile preslagane prilikom ranijih popravaka. Imbreksi nisu sačuvani već su ih zamijenile kupe, kojih je na krovu iz raznih vremena. U svakom slučaju možemo se pohvaliti da imamo jedan od najstarijih sačuvanih krovova u Hrvatskoj. Ima i jedan vremešniji, primjerice, više od polovice Dioklecijanovog mauzoleja u Splitu, koji je oko 150 godina stariji, pokriveno je originalnim tegulama iz vremena toga rimskoga cara, napomenuo je Matejčić.

Postavljanje skele, koja je olakšala penjanje na krov, bilo je prilika i da se izbliza pogledaju tragovi mozaika iznad krova apside, na začelju bazilike. Naime, kao i pročelje, na kojem se i danas, iznad krova atrija, vide u mozaiku napravljeni ornamenti i likovi svetaca, tako je bilo oslikano i začelje. To nije novost, ali se rjeđe spominje, ali pozorniji će pogled odmah nazrijeti karakteristične ljudske siluete s aureolama.

– Mozaici na pročelju su bili restaurirani, a ovi na začelju nikad nisu obnavljani i vrijeme je učinilo svoje, kroz stoljeća su kamenčići jednostavno isprani. Možemo pretpostaviti da je na začelju bila scena s poredanim svecima, u sredini je vjerojatno bio Krist, ali tom mjestu je izvorna fasada bila uništena probijanjem okna. Cijela je slika bila uokvirena, što se da primijetiti iz skromnih ostataka mozaika. Doista je malo kockica ostalo na zidu. Najviše je crvenih i bijelih, napravljenih od cigle i kamena, a onih u bojama, koje su bile od raznih vrsta stakla, još je jako malo. Ono kamenčića što je ostalo na zidu i dijelove izvorne žbuke sada smo učvrstili i odoljet će još neko vrijeme »zubu vremena«. Važnost ovih ostataka je i u tome što je porečka bazilika, uz onu sv. Petra u Rimu, koja je srušena u 16. stoljeću, jedina ranokršćanska crkva za koju se pouzdano zna da je imala oslikano pročelje. Naša, vidimo, i začelje, naglasio je Matejčić.

Sanaciju krova apside i fasade začelja bazilike obavila je za takve poslove licencirana tvrtka Kapitel iz Žminja, uz stručni nadzor restauratora Radovana Oštrića iz Rijeke. Prigoda je iskorištena i za »pretres« krovova katedrale i popravak onoga susjedne Memorijalne kapele, celle trichore, restauriranje čijih interijera je sljedeći zahvat na ovom iznimno vrijednom sakralnom, umjetničkom i kulturno-povijesnom kompleksu.

G. Prodan, Glas Istre