Koncertom profesora i studenata u srijedu, 18. kolovoza završeno je ovogodišnje 7. izdanje Terra magica glazbenog festivala i njegove Ljetne glazbene akademije.
Za prisjećanje najprije nekoliko podataka.
Kako smo već izvijestili, u radu Ljetne akademije sudjelovalo je 40-ak polaznika iz 10 zemalja: Rusije, Mađarske, Austrije, Italije, Francuske, SAD, Hong Konga, Kosova, Slovenije i Hrvatske, od 10-godišnje Ruskinje Aleksandre Kurbasi s čuvene moskovske Gnesina akademije do 30-godišnje Splićanke sa završenim magisterijem Zagrebačke akademije, odnosno Valerije Toth iz Mađarske s diplomom čuvene budimpeštanske akademije Ferenc Liszt i magisterijem Montclaire University u SAD. Neki od njih studiraju i izvan svojih matičnih zemalja, u Belgiji, Austriji, Francuskoj, Španjolskoj …
Nastavu (klavir, violina, čelo, komorna glazba) vodili su Boris Kucharsky (Njemačka/SAD, violina), Johannes Nauber (Njemačka, čelo, komorna glazba) Marina Horak (Slo) te Martina i Terezija Cukrov (HR/SAD, klavir i komorna glazba). Master class iz klavira držali su Konstantin Bogino (RUS/Francuska) i Jerome Rose (SAD).
U koncertnim programima o kojima smo izvještavali, pored navedenih profesora, sudjelovali su američki pijanist s njemačkom putovnicom Chris Jarrett, zagrebačka pijanistica Mia Elezović s magisterijem u SAD te violist Vladimir Lakatos, Rumunj s njemačkom putovnicom te dva studenta, Valerija Toth i Roman Krainz, kojem je usavršavanje na Terra Magica Festivalu financijski omogućila muzička akademija u Grazu čiji je student.
Kao i dosadašnjih godina, program Ljetne glazbene akademije održan je u hotelu Diamant i Rubin, a program Master classa u Villi Polesini.
Koncerti su ranijih godina održavani u Eufrazijevoj bazilici. Ove godine zahvaljujući dobroj suradnji s Valamarom, održani su na opće zadovoljstvo u Villi Polesini. Umjesto najavljenih 7 održano ih je 8, jer je i koncert studenata predviđen za Eufrazijanu, na zahtjev studenata održan također u Villi Polesini. Pored ovih koncerata održana su još 4: tri u hotelu Diamant te 1 u Svetom Lovreču u povodu Lovrečeve. Dakle, u 18 dana Festivala ukupno 12 koncerata.
Unatoč problemima vezanim uz novi prostor, teškoća oko oglašavanja kako u hotelima tako i u javnosti (naime, dok su svi slični programi na razini grada, uključujući često i zbivanja u drugim mjestima, oglašavaju u oglasnim ormarićima POU, Terra magica je prisiljena svoje plakate degradirano postavljati na gradskim oglasnim tablama zajedno s drugim oglašivačima, od izbora nekakve miss do osmrtnica i iznajmljivanja soba) organizatori su posjetom koncertima jako zadovoljni. Dobroj posjeti nije se ispriječila ni cijena ulaznica od 100 kn.
Festival je medijski nadasve dobro popraćen, od TV do tiskanih medija i internetskih portala.

Uvažavajući sve ovo opet bi, gotovo nekontrolirano, Mladen Delić uskliknuo: Ljudi moji, je li to moguće !
Zašto?
Jer su, unatoč rezultatima, ostala pitanja pomiješana s gorčinom. Što, zašto i kako dalje? Može li jedan ovakav projekt sam bez pomoći sredine u kojoj se odvija?
Valamar je prepoznao vrijednost projekta postavio se pokroviteljem i svoju tek renoviranu Villu Polesini stavio glazbenicima na raspolaganje pod povoljnim financijskim uvjetima. Valamar je profitabilna firma i posluje po principima dohodovnosti i ne bi trebala previše brinuti o projektima slične vrste. A ipak je prepoznao valjanost projekta razmišljajući i o budućnosti.
Ali gdje je Grad i njegove strukture, prvenstveno Turistička zajednica? Dosadašnjih je godina projekt imao, ne veliku ali ipak, financijsku podršku. Ove godine ta je podrška izostala. Zašto? Recesija? Neki kažu da je projekt procijenjen kao dupliranje Koncerata u Eufrazijani. Je li zbilja tako? Da je itko od onih koji tako razmišljaju pročitao projekt ili, ne daj Bože, zavirio u neku od malih dvorana Diamanta ili prisustvovao kojem od koncerata u Villi Polesini ili prošlih godina u Eufrazijani, ne bi ni izdaleka izvukao takav zaključak unatoč potpunom bljedilu Koncerata u Eufrazijani, kojega organizatori ili nisu svjesni ili ne žele biti svjesni, pa samozadovoljno podržavaju i rutinski nastavljaju. Opet ćemo se poslužiti sportskom terminologijom. Upravo je završio Poreč Handball cup – rukometni turnir u Poreču. A rukometaši se inače takmiče u redovnoj ligi. I uvjereni smo da nikom pametnom nije palo napamet da turnir proglasi dupliranjem lige.
Pitanja se nižu.
Kome je namijenjen cijeli projekt i ima li ikakve veze s promocijom Poreča, odnosno može li donijeti boljitak položaju Poreča kao turističke destinacije?
Ovogodišnja sudionica Ljetne akademije, studentica klavira i violine, Shima Ohtsuka, Amerikanka japanskog podrijetla, kaže da joj je prvi kontakt uopće s Europom Poreč i njegova Terra magica. Na Internet stranicama nekih od ovogodišnjih sudionika stoji i destinacija Poreč i Terra magica. Poput Jeromea Rosea o čijem smo nastupu izvještavali. Treći je put u Poreču, prošlih je godine dolazio s Mozarteuma u Salzburgu (sic!) a ove godine s festivala u Italiji (Cortina d´Ampezzo) i Poljskoj (Duszniki Zdroj, festivali posvećeni Chopinu). Govori li to nešto o gradu i za grad? Na prošlogodišnjem festivalu bio je prisutan vjerojatno trenutno najbolji gudački kvartet u svijetu – Shanghai kvartet iz New Yorka. U Poreč su došli nakon najjačeg svjetskog festivala komorne glazbe, osnovanom još daleke 1950. godine, onog imena Pabla Casalsa, jednog od najvećih čelista svih vremena, u mjestu Prades u francuskim Pirinejima. Nakon Poreča vratili su se u New York. Koliko smo obaviješteni iz Terra magice, već su sada postavili Poreč kao destinaciju 2011. godine. Organizatori su nam dali i neke bitne internetske adrese. Riječ je o zbilja velikom ulogu. Prvenstveno kulturnom ali i mogućem turističkom, ulogu koji može, uz dobru volju domaćina, Poreč odvesti i u neki drugi turistički krug. Terra magica sigurno nije namijenjena organizatoru (Udruga Musicistra) ili sudjelujućim umjetnicima, namijenjena je gradu, namijenjena je Poreču, namijenjena je mladim glazbenicima. Govori li to nešto gradu, smješta li ga na nekakva odredišta? Na koji će se način grad odužiti ovim glazbenicima za njegovu promociju, za obogaćenje njegove kulturne ponude?
U Hrvatskoj sličnog projekta nema. Postoji niz seminara za ovaj ili onaj instrument koje drže profesori, u pravilu za svoje redovne ili eventualno buduće učenike, odnosno studente! No ni jedan od tih seminara nije i festival u kojem sudjeluju studenti i profesori i koji za posljedicu imaju ciklus koncerata na visokoj umjetničkoj razini. (Kad je riječ o pedagoškom dijelu onda Ljetna glazbena akademija Terra magice naglasak stavlja na širok izbor vrsnih nastavnika koji istovremeno moraju biti i vrsni umjetnici što je vrlo odgovoran zadatak jer takvih nema previše.) Stoga smo pogledali preko granice, u Sloveniju. Tamo je sličan projekt u Ptuju, povijesnom gradu na Dravi, nešto većem od Poreča s jakom glazbenom školom i normalnom zimskom koncertnom sezonom (Poreč ?), jakim ljetnim glazbenim festivalom te Mednarodnom poletnom akademijom (Međunarodna ljetna akademija), projektom vrlo sličnim Terra magici. Organizator Akademije je tamošnja Udruga Artsana. U ukupni program ptujskog ljeta, koji je sve samo ne siromašan, ukomponirana je i koncertna aktivnost Akademije. Grad financijski pomaže festival s iznosom od 20.000 € stavljajući ujedno na raspolaganje i prostor i instrumentarij glazbene škole (uz klavir, violinu i čelo, tamo je riječ još i o flauti i harfi te solo pjevanju). Slično ili identično funkcioniraju slični projekti i u većini ostalih zemalja (u Italiji, Francuskoj, Srbiji, Rumunjskoj, SAD). U Poreču to nije slučaj: koncertna djelatnost Terra magice ne da nije uključena u ukupnost ljetnih kulturnih zbivanja, već dapače: njezini koncerti, premda visoke kvalitete, od strane odgovornih u gradu su potpuno ignorirani a broj koncerata iz ciklusa Koncerata u Eufrazijani se povećava upravo u vrijeme Terra magice, a nekih ranijih godina termini koncerata su čak i svjesno kolidirali. 
Za očekivati je, nadalje, pomoć, razumijevanje i suradnju od Osnovne glazbene škole pogotovo što Škola reflektira na otvaranje srednje glazbene škole, a programi Terra magice su joj "pod nosom". Ovo tim više što su voditeljice ovih zbivanja svoje osnovno glazbeno obrazovanje stekle upravo na toj školi a predsjednik udruge koja organizira projekt je svojevremeno tu školu i postavio na noge. No, koliko znamo, voditeljice projekta su se nakon diplome zagrebačke muzičke akademije vinule u svijet upotpuniti i proširiti vlastito znanje i doći u kontakt s najnovijim svjetskim trendovima jer čovjek samozadovoljno ukopan u vlastito dvorište teško vidi preko plota. Međutim, umjesto suradnje i čak ponuđene suorganizacije, bojkot i ignoriranje, pa je nekoliko, inače dobrih učenika porečke škole koji zavrjeđuju svu pozornost i kojima bi prisutnost na Ljetnoj akademiji porečke Terra magice i rad s njezinim profesorima itekako dobro došao, završilo na drugim seminarima (ne festivalima), sa sadašnjim ili svojim budućim profesorima. Razvoj u jednom pravcu. Na Ljetnoj akademiji Terra magice studenti rade s više profesora a od svakog se nešto nauči. Na seminaru profesor na neki način produžava tamo gdje je stao krajem godine ili započinje nešto što će raditi sljedeću godinu dana. Nema koncerata, nema muziciranja, nema zajedništva, nema nadgradnje. (Doduše, u pravilu, profesor-predavač održi koncert promovirajući prvenstveno sebe.) Možemo reći da učenici slobodno biraju gdje će ići. To je, doduše, točno, ali je točno i da djeca pa i studenti, odnosno roditelji, u pravilu izaberu mjesto koje im voditelj sugerira. Možda princip „Ča je pusta Londra"?
I tako, Terra magica za svoju djelatnost, koju će u konačnici i Grad i Turistička zajednica na ovaj ili onaj način ipak upisati u svoj konto, makar sramežljivo i ne naglas, za nastavu i vježbanje, razumijevanjem Valamara, koristi neadekvatne hotelske prostore (hotel je, sa svom susretljivošću osoblja, samo hotel pa bio i dobar poput Diamanta) a instrumente nalazi u Trstu, dakako, za određenu svotu eura. Istovremeno učionice i instrumenti koje je društvo osposobilo i nabavilo upravo za potrebe edukacije učenika i širenje glazbene kulture, ali i proširenje ukupne kulturne ponude, hvataju prašinu.
I opet legenda Delić i njegova čuvena: Ljudi moji … ! Neka nam oprosti: uskliknuo je ushićen nad nečim lijepim što je doživio. Ovaj bismo put umjesto usklika radosti čuli ?

iv