Hrvatska ima deset restorana s Michelinovim zvjezdicama. Međutim, već cijelo desetljeće ni jedan hrvatski restoran ne uspijeva se plasirati među sto najboljih restorana u izboru World ‘s 50 Best (ta lista zapravo sadrži sto restorana). piše plavakamenica.hr

Jedini hrvatski restoran koji je ušao na listu World’s 50 Best bio je Plavi podrum. Plavi podrum kvalificirao se za World’s 50 Best Restaurants 2008. i 2010. godine.

Plavi podrum nema Michelinovu zvjezdicu, baš kao ni ljubljanski JB, prvi slovenski restoran koji je uspio ući u izbor World’s 50 Best.

Zašto hrvatski restorani ne uspijevaju u najutjecajnijem svjetskom restoranskim izboru? Tri su razloga. Prvo, Hrvatska zasad nema ni jedan restoran koji bi mogao konkurirati za mjesto među dvadeset ili trideset najboljih na svijetu. Ana Roš morala je učiniti uistinu golemi napor i baš radikalno promijeniti meni da bi došla do 21 mjesta.

Drugo, izbor World’s 50 Best Restaurants prilično je ideologiziran: on unatrag desetak godina promovira uzak skup gastronomsko-ekološko-društvenih vrijednosti u koje se u Hrvatskoj prirodno uklapaju jedino Tvrtko Šakota i Jeffrey Vella, te donekle Hrvoje Kroflin.

Treće, izbor World’s 50 Best Restaurants značajnim se dijelom temelji na networkingu i lobiranju. PR agencije koje zastupaju pojedine restorane, za birače, glasače Akademija World’s 50 Best, organiziraju turneje po restoranima kandidatima. Chefovi restorana kandidata, osobito onih koji se natječu za prvo mjesto, sami odlaze na turneje u područja iz kojih dolazi veći broj birača, pa lobiraju za svoj izbor baš poput političara. Oni koji postignu najveći stupanj umreženosti i mobiliziraju najviše birača, prirodno imaju prednost u konačnom izboru.

Hrvatska je naprosto premalo tržište da bi bilo koji restoran mogao sudjelovati u kampanjama za ulazak na viša mjesta u iizboru World’s 50 Best. Hrvatska u krajnjoj liniji, nema ni jednog chefa ili restoratera koji se ozbiljno i sustavno bavi međunarodnim restoranskim PR-om, kao što to čini Ana Roš koja je na vrijeme razumjela pravila globalnog restoranskog biznisa.

Stoga je teško očekivati da će i u narednim godinama bilo koji hrvatski restoran (osim možda nekog koji pripada velikim, financijski jakim hotelskim korporacijama) ući u izbor World’s 50 Best Restaurants.