Jeste li pročitali priču o djedu Zeki Baniju koji ujesen sa svojim učenicima vrijedno kistom boji cvijeće i lišće po stablima, grmovima i nebo iznad horizonta? U njoj je jasno ispričano zašto je jesen u prirodi tako čudesno obojana.

Ako ne poznajete priču ili možda ne vjerujete u nju, postoji i drugo, manje maštovito znanstveno objašnjenje. Listovi sadrže kloroplaste koji sadrže klorofil odnosno biljni pigment. On apsorbira energiju Sunčeve svjetlosti i stvara biljci hranu – ugljikohidrate. Uz taj zeleni pigment lišće sadrži i biljne pigmente drugih boja, ali ih mi ne vidimo jer su tijekom proljeća i ljeta maskirani velikom količinom klorofila. Padom temperature i manjkom svjetlosti biljka prestaje stvarati klorofil, a onaj u lišću se raspada i ubrzo postaje žuto, crveno ili smeđe. Ostali biljni pigmenti (karotenoidi i antocijani) nam napokon postaju vidljivi, a spektakl boja ovisi o smjesi preostalog klorofila s drugim biljnim pigmentima. Lišće nekih biljaka jednostavno posmeđi, njihova boja rezultat je otpadnih tvari koje zaostaju u lišću. Koliko će trajati ovaj vatromet boja oko nas ovisi o temperaturi zraka i tla, količini Sunčeve svjetlosti te količini vode.

Uživajmo u ovakvoj divnoj jeseni i budimo svjesni privilegije življenja na prostorima s godišnjim dobima. Ovakav spektakl ne vide svi, već samo stanovnici sjevernog i južnog umjerenog klimatskog pojasa.

I naravno oni u čijem mjestu živi i radi djeda Zeko Bani.

dr.sc. Barbara Sladonja