Dok siromašimo, moramo čuvati klimu i okoliš u Europi i kupovati skupe električne automobile. Za okolnu „džunglu“ – kako je svijet oko EU, veličajući naše „vrijednosti“ prošli tjedan nazvao Josep Borrell – ionako nikoga nije briga. Kao da klimatske promjene znaju za državne granice i sebične interese njihovih elita. piše: Zvonimir Meter, geopoltika.news

Neće biti laka zima i Talijani će se morati pripremiti na redukcije i na kupnju kućnih generatora. To je mišljenje jučer iznio Davide Tabarelli, predsjednik talijanske analitičke tvrtke Nomisma Energie, a prenosi talijanski medij La Republica.

“… moramo militarizirati krizu na nacionalnoj i europskoj razini, u smislu da će biti potrebno, nadamo se ne, razmotriti redukcije” izvora energije, počevši od plina, kazao je Tabarelli na javnoj konferenciji koju su u Bologni organizirali Ascom, Abiconf i Unoenergy na temu podjele energije i istraživanje pitanja utjecaja troškova energije na kućanstva. “Kupite si agregat za ovu zimu, a možda i za iduću”, predložio je Tabarelli nazočnoj publici.

Davide Tabarelli kazao je kako se Europa zbog rasta cijena suočava s energetskim šokom bez presedana. Prema njegovim riječima, nagli skok cijena plina s 0,7 eura po kubnom metru na 2,3 eura šokirao je Europu i Italiju kao nikada do sada, a zemlje EU trebaju se pripremiti za uštedu energije. Također je pozvao na korištenje svih drugih energenata uz plin, usprkos činjenici da i njihove cijene počinju rasti.

“Novo nenormalno”

Ovo je samo jedna u nizu sličnih vijesti koje posljednje vrijeme pronalaze prostora u medijima i koje sve više upozoravaju na našu zbilju u kojoj se nikako nismo našli slučajno i bez odgovornosti onih koji su ovakvo stanje trebali i morali znati predvidjeti, a adekvatne mjere s ciljem njegovog sprječavanja ili ublažavanja posljedica poduzeti.

Zapad je sada suočen s rastom cijena energenata i visokom inflacijom zbog čega velike posljedice trpi europska industrija s obzirom kako vlade nastoje većinu tereta s građana prebaciti upravo na nju. Međutim jasno je kako se takvo stanje ne može dugo održati i da prijeti lančana reakcija. Jer u ekonomiji, kao i u životu općenito – sve je povezano i sve utječe jedno na drugo. Tako i sami građani sve više osjećaju težinu novonastalog stanja, koje više nije „novo normalno“ čime su nas politički i medijski „filali“ tijekom pandemije, već „novo nenormalno“. Ljudi, navikli na siguran i relativno komforan život, sada počinju strahovati i za vlastitu egzistenciju, dok se srednji sloj urušava poput „kula od pijeska“. Oni traže odgovore, a ne klišeje i stereotipe o „višoj sili“ i krivcima negdje daleko – gdje žive „zli“ ljudi koji Europljanima ne žele dobro i nanošenje bola njima njihov je životni smisao.

O rastućoj zabrinutosti svjedoče i sve masovniji prosvjedi diljem EU i Velike Britanije. O jednom od njih pisali smo i danas, a odnosi se na jučerašnji veliki prosvjedni marš ulicama Pariza i najavi sutrašnjeg općeg štrajka u tamošnjem javnom sektoru.

Štrajkovi i bijeg kapitala

Francusku upravo potresaju i štrajkovi radnika rafinerija zbog čega goriva nedostaje u benzinskim crpkama diljem zemlje, što poprima dramatične razmjere i o čemu najbolje svjedoče snimke s društvenih mreža. Štrajkaju i radnici francuskih nuklearnih elektrana.

Osim toga, zbog visokih cijena energenata europska industrija ubrzano gubi konkurentnost zbog čega dolazi do odlijeva kapitala ali i proizvodnje preko Atlantika, u sigurnije američke „luke“. To pak opet generira rast nezaposlenosti pa kriza sve više jača i zahvaća i ostale sektore gospodarstva.

Međutim, ni američka „utočišta“ kapitala više nisu toliko sigurna. Iako je u SAD inflacija neznatno smanjena za cca 1 postotni bod (s oko 9 na oko 8%), ona je i dalje na rekordnoj razini u zadnjih 40 godina i generira probleme, a središnju banku Fed primorava na povišenje kamatnih stopa što pak plaši investitore.

Ni malo utješno, prošli je tjedan američka agencija za energetiku – EIA, objavila kako treba očekivati i veći skok cijene plina za američke potrošače u nadolazećem zimskom razdoblju. A ukoliko zima bude još oštrija od one koja se predviđa, te bi cijene za kućanstva mogle porasti i preko 50%, upozorava EIA.

Sve ovo itekako utječe i na politička zbivanja. Stanje je krajnje neugodno ne samo po britansku premijerku Liz Truss koju je američki predsjednik Joe Biden prije dva dana oštro kritizirao zbog njene nove porezne politike (ograđujući se pri tom, vješto, kako je to ipak stvar samih Britanaca), već i po samog Bidena i njegovu Demokratsku stranku koja ne stoji dobro uoči predstojećih izbora za američki Kongres početkom studenog.

Vraćaju nam drva i ugljen, a traže da kupujemo el. automobile zbog zaštite klime

Kada svemu ovome pridodamo i krajnje opasno globalno geopolitičko stanje, sukobe na relaciji SAD-Rusija i SAD-Kina, a prije svega za sada „samo“ unutarnju eskalaciju ukrajinskog rata – nije teško zaključiti u koliko nestabilnim i opasnim vremenima svijet živi, a da toga, zapravo, mnogi nisu niti svjesni.

Ljude se pokušava udaljiti od stvarnosti prema prokušanoj metodi antičkoga Rima – onoj poznatoj o „kruhu i igrama“ – pa im se na TV ekranima svakodnevno nude sport i glazba, utakmice Lige prvaka, UFC borbe i slični „narkotici“ za otupljivanje kritičke misli i pravilno sagledavanje stanja stvari uopće.

Ali ni to ne može trajati vječno. Jer ako nemaš struje ili je nemaš čime platiti, ni spomenuti „narkotici“ ne mogu imati učinka pa se poluzatvorene i zamućene oči počinju otvarati a vid postajati jasniji.

U tom i leži problem. Ako se elite ičega boje, onda to nisu ni Rusija ni Kina, već gnjev vlastitih naroda, naglo osiromašenih i ne naviklih uvjetima koji postaju bliži srednjem vijeku nego naprednim vremenima 21. stoljeća na koja su nas toliko pripremali. Jer tko će, u ovakvim uvjetima krize kojoj se ne nazire kraj, kupiti električni automobil i misliti na zaštitu klime? Jer u modi su opet drva i ugljen koje nam europske vlade nakon bačene anateme sada vraćaju na široka vrata (ugljen je, za one koji to još ne znaju, najveći zagađivač u smislu emisije CO2 u atmosferu). Međutim, te iste elite nam, usprkos tome, ponovo, iz samo njima znanog razloga, žele nametnuti veći porez na dizel i benzin s ciljem poticaja kupnje električnih automobila, kako to upravo namjerava učiniti vlada francuskog predsjednika Emmanuela Macrona.

Drugim riječima žele nam još više otežati ionako i bez toga sve teži život. Pri tom se „furaju“ na zaštitu prirode i klimatske promjene, praveći se kako nemaju pojma koliko tu istu prirodu košta samo proizvodnja „šake“ litija potrebnog za baterije za pogon električnih automobila. U siromašnim dijelovima svijeta, za taj i njemu slične rijetke zemljane elemente, kopaju se i ispiru svakodnevno tone i tone zemlje, koja postaje potpuno jalova i otrovna.

Drugim riječima, čuvajmo klimu i okoliš u Europi, a za okolnu „džunglu“ – kako je svijet oko Europske unije, veličajući naše „vrijednosti“ prošli tjedan nazvao visoki predstavnik EU za vanjsku i sigurnosnu politiku Josep Borrell u obraćanju veleposlanicima EU – ionako nikoga nije briga. Kao da klimatske promjene znaju za državne granice i sebične interese njihovih elita.