Ni ti ga ča ti ga je politika. Danas ovako sutra onako. Danas nas uvjeravaju da je bijelo zapravo crno i jušto kad povjerujemo da je tako, oni okrenu ploču i sutra nas uvjeravaju da je bijelo zapravo – bijelo!
Eko kako to funkcionira u praksi. Lit nazad u Poreču smo bili konsternirani kad je došlo rješenje o rušenju jednom neprimjetnom građaninu koji je netom betonirao temelje za poslovni objekt na ulazu u grad. Čovjek je počeo graditi jer je računao da će, dok on iskopa temelje, biti završena tada već duuuga procedura izdavanja urbanističkih uvjeta i građevinske dozvole. Ali brus, došla uredba iz Zagreba o zabrani gradnje kilometar od mora i preispitivanja planskih dokumenata i dozvola. Što je u redu kad gledamo što je sve napravljeno u hrvatskom priobalju. Ali zahvatila je i uredba njegovu parcelu koja je ohoho od mora i sasvim irelevantna za tu zaštitnu priču. No, dobro, prilagodit će se papiri i za dva, tri mjeseca bit će sve legalizirano.
Ali ne, evo ti državnih bagera: rušit će temelje. Pa kud ćete baš na njega, pitasmo  "ministarstvo rušiteljstva" i javno, pa u Poreču imate starih dobrih bespravnih gradnji na lopate, neke su i od visokih dužnosnika. Ima ih i na neurbaniziranom, poljoprivrednom zemljištu za koje je godinama unatrag utvrđeno da su bespravne i da nema šanse da budu legalizirane, ali stoje postojano kano klisurine. E, draga javnosti, to je naša nova politika: sprječavamo to zlo u začetku tako da ubijemo svaku volju bespravnim budućim bespravnim graditeljima, a oni stari – doći će jednom na red.
A, dobro, a, kad je takva politika…
I neki dan pitam, po službenoj dužnosti, hoće li ministarstvo, ono isto – rušiteljstva, ukloniti neke bespravno podignute zidiće  i infrastrukturu u jednom rovinjskom kampu, jer, eto, inspekcija je tako naložila. Iako je to, po meni, bezvezarija i beznačajnost u odnosu na to kakvu sve ozbiljnu bespravnu gradnju i dalje imamo po Istri, pa i po kampovima. Tim više što je to bilo skoro pa legalno. I, gle, iz ministarstva odgovor da uklanjanja najvjerojatnije neće biti, jer je politika njihova da se ne ide u izvršenje ako postoje ozbiljne šanse da ti zahvati budu urbanistički legalizirani. Iako mi je bilo drago da su došli k razumu, a i glasnogovornica mi je draga, nisam izdržao ne spomenuti joj, zajedljivo, gore opisani porečki primjer.
Eh, da, ali tada je bila druga politika drugog ministra, reče mi ona.
Vrah zeja politiku.

Goran PRODAN, Glas Istre