Zanimljivo je kada radiš nešto za svoje ljude, kada uživaš u tome i kad se to vidi, kaže umirovljenica Ester Diklić, novoizabrana predsjednica Likovne udruge Poreč (LUP), koja je na nedavnoj izbornoj skupštini na toj funkciji naslijedila porečkog amaterskog slikara Krstu Pitona. Od samoga početka članica, tajnica i spiritus movens udruge, ova svestrana Kaštelirka svoj entuzijazam i brojne ideje dijeli s ostalim LUP-ovcima, a rezultat je jedina porečka udruga ovakve vrste, koja je u četiri godine svoga postojanja uspjela stvoriti renome zahvaljujući raznim izložbama, likovnim kolonijama i humanitarnim akcijama. O zajedničkim rezultatima LUP-a i neumornoj želji za stvaranjem razgovarali smo s Ester nekoliko dana nakon završetka njihove godišnje izložbe u Maloj sali, na kojoj se radovima nastalima u tehnici ulja, drvoreza, kamena, raku keramike i fotografijama predstavilo tridesetak autora.
– Najpoznatiji smo ipak po humanitarnim akcijama i svake ih godine nastojimo organizirati najmanje tri. Odazovemo se kad god nam se netko obrati, bilo za privatne osobe ili kao sudionici u nekoj većoj akciji. Svake godine za blagdan svetog Maura i Cvjetni vikend imamo svoj štand, na kojem prodajemo sitne ukrasne ili uporabne predmete koje smo sami napravili. Ljudi nas već znaju, pa kad prolaze kraj štanda zaustave se, popričaju, nešto kupe. Prošle smo godine skupili tri tisuće kuna za opremanje novih prostora Društva invalida, imali smo akcijU za porečku podružnicu Udruge dijabetičara, donirali smo slike Udruzi slijepih, koja ih je dala Lions klubu za njihov humanitarni bal. Pretprošle smo godine prikupili osam tisuća kuna za bolesnog dječaka iz Kaštelira. Kada organiziramo neku likovnu koloniju nastale radove u znak zahvalnosti poklonimo nekoj udruzi koja ih kasnije koja in kasnije proda u dobrotvorne svrhe. Za nas su kolonije dobre jer se zabavimo, nešto stvaramo, a napravimo i dobro djelo, kaže Ester.
Zanimljivost je da LUP nije osnovala jedna osoba, već 26 ljudi okupljenih u dvije struje jednu, u kojoj su bili Krsto Piton i njegovi kolege, i druge, u kojoj je bila Ester i polaznici likovnih radionica Pučkog otvorenog učilišta. Upoznali su se i udružili na jednoj izložbi, a da bi mogli lakše funkcionirati stvorili su udrugu, koja danas u svojim redovima broji pedesetak likovnih stvaratelja i stvarateljica svih stupnjeva obrazovanja, uzrasta i zanimanja, od amatera do profesionalnih umjetnika. Ester ističe da je na LUP-ovce vrlo ponosna jer osim u udruzi djeluju i kroz samostalne izložbe te na raznim ex tempore susretima diljem Istre, gdje ostvaruju zapažene rezultate.
– Najveći problem nam je to što nemamo svoj prostor, pa se sastajemo u sjedištu Udruge slijepih i posuđenim podrumskim prostorijama. Kad bi imali prostor, privukli bi više članova, imali bi tečajeve za početnike, a i mjesta za pripremu radova za humanitarne akcije. Zato se stalno obraćamo Gradu Poreču, ali za sada još ništa. Nastavit ćemo biti dosadni i nadamo se da će nam na kraju ipak nešto dati, uz smijeh kaže Ester. U ovoj godini prva aktivnost bi će im tečaj koji će njihovi članovi profesionalni umjetnici držati za svoje kolege amatere, a slijede pripreme za tradicionalnu izložbu na temu "Mediteran" u povodu susreta Zlatna – sopela.
Na pitanje koja joj je najdraža likovna tehnika Ester otkriva da voli eksperimentirati. Iako je po struci učiteljica razredne nastave, cijeli je radni vijek provela u turizmu, pa u šali kaže da tek sada u mirovini do izražaja dolazi njena kreativnost. Još davno sam išla na tečajeve izrade predmeta od komušine, na tečajeve slikanja i radionicu dekupažne (salvetne) tehnike. Sada ta moja znanja koristim u raznim radionicama s djecom i odraslima, dodaje. Osim u LUP-u angažirana je na raznim drugim stranama, pa je ovog mjeseca djevojčice iz porečkog Društva Naša djeca učila izrađivati ukrase i nakit od fimo mase, a uskoro će u Kašteliru održati radionicu na kojoj će mališane i njihove mame učiti tajnama dekupažne tehnike.
– S djecom treba raditi, ako se počne od rane dobi, ona kasnije sama razvijaju svoje ideje. Radionicu koncipiram uvijek tako da na kraju imaju nešto napravljeno, da nešto mogu ponijeti doma, ističe. Vodi i kreativnu radionicu u klubu za inkluziju u Taru, a osim toga bavi se i fotografijom, čime upotpunjava članke koje piše na općinskoj web-stranici. Redovito sudjeluje u organizaciji fešti i događanja kaštelirske Turističke zajednice i KUD-a, a kao strastvena gljivarica aktivna je i u tamošnjoj udruzi Žurdana.
– Kažu da svestrani ljudi na kraju ne postignu nikakav konkretan rezultat ni u čemu, ali meni je sve to zanimljivo. Sada sam na svim stranama, gdje god nešto treba. I moji se doma pitaju kako sve to stignem, ali imaju razumijevanja za moje aktivnosti i velika su mi podrška. Ponekad mislim da je sve to previše, ali jednostavno ne mogu sjediti doma i ništa ne raditi. Lijepo je kad svojim sposobnostima možeš nečemu pridonijeti, zaključuje Ester.

Vedrana HABEREITER, Glas Istre