Dolaskom ljeta i prestankom učestalih kiša dosta je gradskih zelenih površina posmeđilo, osušilo. Zelenilo je nestalo  i ponovno su se pokazale čudne projekcije postavljanja navodnjavanja po Poreču i okolici.
Uz sam Park Olge Ban, koji je prošle godine bio proširen prema uvali Peškera, ponovno imamo pravu malu Saharu crvenice i osušene trave. Ta je trava za Dan oslobođenja bila friško posijana, površina obrađena i pravilno tretirana. No, nema vode – nema trave, jasno je svakome. Na toj istoj površini, na mjestu okretišta turističkog vlakića, nekada su stajali borovi koji su gostima pravili ugodan hlad dok su čekali vlakić. Niti ove godine ništa od novog bora, a gostima pustimo da uživaju u blagodatima meditaranskog sunca.
Osim "zelene" površine na Peškeri, trava s kratkim rokom trajanja posijana je i uz "roza zgradu" gdje je poznati kafić Comodore. Tamo postoji čak i vodovodna instalacija, ali valjda ta površina nije dovoljno atraktivna da bi dobila navodnjavanje – iako se nalazi u centru grada 🙂 Kao niti park na Trgu Joakima Rakovca, koji se već godinama zalijeva ručno.
Slična situacija je i sa nekada travnatom površinom uz "aleju murvi" ispod nove zgrade u Centru V, pa dalje kod političarske "žute zgrade"…

Trebamo se pitati: čemu sijanje trave na površinama gdje nema navodnjavanja ? Zar samo za onih mjesec ili dva u proljeće, ili samo za gradsku feštu ?
Raspitali smo se u tvrtkama koje se bave uređenjem zelenih površina i dobili informaciju da četvorni metar uređivanja površine i sijanje trave košta između 15 i 20 Kn. Da li je novac bačen u vjetar ako nema vode na takvoj površini ?