Tim više što razvijeni svijet gotovo pa ne poznaje ovu smrtonosnu bolest. Kako i bi kada je sprečavaju unaprijed i to mamcima-cjepivom bacanim u šume iz zraka.
No nikako ne mogu razumjeti rizik kojemu izlažu svoje goste i, na koncu, svoj ugled i poslovanje. Jer, neka se dogodi nešto strašno, recimo da bijesna vjeverica ugrize nekog turista ili njegovog ljubimca, što bi neupućeni gost tretirao kao mediteransku zanimljivost i ne bi mu palo na pamet da ode liječniku – što bi bilo? Po sili medicinskih »zakona« dogodila bi se panika koju sva naša mora i sunca ne bi brzo i lako isprala.
Upravo takvo nešto događalo se ovih dana na Poreštini. Podsjetimo. U prvoj polovici ožujka u priobalju je registrirana bjesnoća. Smrtonosna bolest kojoj nema lijeka i za koju vrijede stroga pravila. Donesene su različite mjere kojih se pridržavaju svi osim većine turističkih kuća. U slučaju bjesnoće nužno je provesti hitnu deratizaciju, a to znači postaviti mamce s otrovom za glodavce koji su u vertikali širenja urbane bjesnoće najbrži i najopasniji. U manje od desetak dana porečki su veterinari obavili izvanredno obiman i složen posao, deratizirali su kompletno područje Grada Poreča i okolnih općina, sve osim autokampova porečke Plave lagune i rovinjske Maistre! Kampova u koje samo što nisu stigli prvi ovoljetni turisti.
Kako neslužbeno doznajem, jedni su dali zeleno svjetlo tek prekjučer, a drugi jučer, i to nakon intervencija članova gradskog stožera za suzbijanje bjesnoće i gradonačelnika. Dakle, gotovo tri tjedna nakon što je registrirana bjesnoća. Zašto? Ako isključim odgovor da je bolje ne uznemirivati prve goste »nekom« bolešću kojoj će se i tako stati na kraj, sljedeći odgovor što se nudi jest onaj da se ne potroši neplaniran novac za deratizaciju. Jedini koji su odmah reagirali bili su predstavnici Riviere, no oni su pred više godina i sami iskusili što znači imati bjesnoću uoči turističke sezone u kampu.
Upravo Rivierino iskustvo trebalo je biti primjer ostalim »hotelijerima« da s bjesnoćom nema šale, da ova bolest, osim što može ugroziti ljudski život, može narušiti i desetljećima stjecan ugled turističke tvrtke. Jer, u kampove dolaze gosti ljubitelji prirode i životinja. Nemali broj sa sobom dovodi svoje kućne ljubimce s kojima zajedno uživaju u čarima naših kampova, u kojima su česti gosti vjeverice, zečevi, glodavci pa i – lisice. Također i mačke i psi lutalice koji su stekli iskustvo da od ljubitelja prirode mogu dobiti komad kruha ili salame.
Lecima s informacijom o pojavi bjesnoće na recepciji te uputama kako se ponašati i prethodno provedenom deratizacijom kampa sigurno će se učiniti manje štete nego u slučaju eventualnog incidenta s bijesnom životinjom zbog neznanja. Tim više što je u pitanju život ljudi koji, ukoliko ne prime na vrijeme serum, umiru u strašnim bolovima. Upravo zato ne razumijem predstavnike vlasnika porečkih tvrtki koji se tako čvrsto opiru navedenim mjerama.

Vesna MEDVEDEC, Glas Istre