NEWS
Ljekarna

ŠTO BI MOGAO ZNAČITI MASOVNI POMOR PČELA – Četiri godine do kataklizme?

13.07.2008. 00:00; ; Početna / Lifestyle / Ekologija / ŠTO BI MOGAO ZNAČITI MASOVNI POMOR PČELA – Četiri godine do kataklizme?
645GO276813.jpg

Od trenutka kada pčele nestanu čovječanstvu će ostati još četiri godine života, rekao je jednom prigodom Albert Einstein, čuveni fizičar i nedvojbeno jedan od najblistavijih umova u povijesti čovječanstva. Ova apokaliptična izjava temelji se na činjenici da pčele u čarobnom krugu života na Zemlji svojim postojanjem omogućuju opstanak nizu biljaka koje su, sukladno prirodnom ciklusu, bitne za život nekih drugih organizama ili životinja. Nestanak pčela znači nestanak tih biljaka, a njihov pak nestanak ugrožava opstanak niza drugih biljnih i životinjskih organizama – sve do čovjeka! Ovako postavljena teza djeluje logično i razumljivo, a vjerojatnost da se Einstein prevario je, s obzirom na sve što je otkrio i učinio, mala!

Problem je alarmantan

No, ono što više od ovako postavljene teorije pomalo tjera strah u kosti jest činjenica da je tijekom posljednje tri-četiri godine u gotovo svim područjima svijeta zabilježen zabrinjavajući nestanak pčela. Najpogođenije su Sjedinjene Američke Države gdje je i ove godine uginulo strahovitih 60 posto populacije pčela, slični postoci javljaju se i u nekim europskim zemljama, a na svjetskoj razini nestalo je ukupno 50 posto pčela! Budući da ovakvo stanje traje već četvrtu godinu zaredom, pčela je danas na svijetu daleko, daleko manje no što ih je bilo 2004. godine! Štoviše, njihov je broj drastično smanjen, a o tome što se događa razgovaramo s Damirom Zanoškarom, jednim od ponajboljih hrvatskih pčelara koji se pčelarstvom bavi dvadesetak godina tijekom kojih je stekao ime i ugled, a stalnom edukacijom odlično upoznao svijet pčela.
– Problem je zaista iznimno značajan i njime se bavi sve veći broj znanstvenika, a na istraživanja se troši mnogo novca. Na svjetskoj razini osnovano je nekoliko komisija vrhunskih svjetskih stručnjaka i znanstvenika koji proučavaju tzv. kolaps pčelinjih zajednica. Alarmi su označeni na svim razinama, a što se točno događa, još nikome nije jasno. Tim pomorom pčela u najvećoj su mjeri zahvaćeni SAD i Kanada, ali je »napadnuta« i Europa. Objašnjenja je nekoliko, a većina stručnjaka smatra da je direktan krivac za smrt tako velikog broja pčela nametnik varoa. Riječ je o krpelju veličine jednog milimetra koji se hrani pčelinjom hemolimfom, i to tako da na tijelu pčele probije rupice i siše. Nažalost, zbog te rupice pčela postaje vrlo ranjiva, gubi imunitet i podložna je raznim bakterijskim i virusnim bolestima kojih je sve više pa se događa ono što nije dobro ni za varou kao nametnika – da pčele ugibaju. Inače, varoa se pojavila osamdesetih godina prošlog stoljeća i duži niz godina nije predstavljala veću opasnost, kaže Zanoškar, a u međuvremenu se razvila u vrlo prilagodljivog parazita kojeg je danas nemoguće iskorijeniti.

Pčelama pao imunitet

Varoa pčele upućuje u smrt, ali za sve brojnije bolesti koje ih također kose krivi su virusi, bakterije, GM hrana, opći uvjeti zagrijavanja te brojna ekološka zagađenja koja predstavljaju sve veću opasnost za žive organizme. Jednostavno, svijet je postao prenapučen, a utrka za zaradom dovodi do sve tragičnijeg neslaganja s prirodom i sve izraženijeg nepoštivanja njenih zakonitosti. Posljedica je poremećaj prirodne ravnoteže koji će, prije ili kasnije, platiti i njegov glavni uzročnik – čovjek.
– Mislim da su upravo te opće negativne okolnosti i strahovit rast zagađenja doveli do toga da danas, primjerice, samo 100 nametnika varoe uništava jednu pčelinju zajednicu, a donedavno to nije moglo učiniti ni 10.000 njih! Nadalje, upravo te opće okolnosti dovele su u Hrvatskoj prošle godine do dva duga perioda suše koja su utjecala na život pčela i uzrokovale njihova brojna uginuća. To se dogodilo u travnju i srpnju kad brojne biljke nisu procvjetale i dale pčelama polen, izuzetno bitan za razvoj ličinki i život pčela. Zbog toga je pčelama pao imunitet, a one koje su izašle bile su dezorijentirane i veliki broj ih je uginuo. Kao pčelar s dvadesetogodišnjim iskustvom ja takve dvije suše u jednoj godini ne pamtim i s pravom mogu reći da to zaista nije normalno. Takvih je primjera u svijetu jako puno i zato smatram da je varoa samo okidač smješten na kraju negativnosti koje uzrokuju pomor među pčelama, ističe Zanoškar.
Je li možda poljoprivredno tlo kroz desetljeća korištenja već u potpunosti zagađeno pa iz njega ne može niknuti nešto zdravo, jesu li pesticidi za koje i ne znamo i GMO nanijeli nepopravljivu štetu pa se hranimo – otrovom? Hoćemo li ikada saznati odgovore te, što je još bitnije, hoćemo li ih saznati na vrijeme, pokazat će budućnost. Ako je bude. Jer, podsjetimo na ovih mjeseci sve češće pozivanje na kalendar i proročanstvo drevnih Maya po kojima će 2012. godine doći do smaka svijeta.

Puca bedem bioraznolikosti

Pčelari su na bedemu obrane bioraznolikosti cijelog planeta i ako svi zajedno ne uspijemo sačuvati pčele, zaista će doći do jakog poremećaja u prirodnom redu stvari. Već sada su ugrožene neke voćke i industrijske biljke, a ta se ružna priča može nastaviti.
– Mislim da su Einsteinove riječi o kraju čovječanstva do čega će doći nestankom pčela malo predramatične, ali da bi do velikih negativnih promjena moglo doći, čak već i dolazi, to je nedvojbeno. Smatram da ljudi moraju postati svjesni koliko je pčela bitna za opstanak bilja i čovjeka, jer bilo koja vrsta koja postaje ugrožena ili nestane priprema teren za ugroženost i nestanak neke druge vrste pa cijeli lanac života na Zemlji postaje ugrožen, smatra Zanoškar.

U Hrvatskoj ove godine uginulo 35 posto pčela!

– Nažalost i Hrvatska je u tom krugu zemalja gdje se dogodio nestanak velikog broja pčela. Ove godine uginulo ih je 35 posto od ukupnog broja, i to su vrlo pouzdani podaci. Slovenija i Srbija izgubile su još veću količinu pčela. »U prirodi je normalno da se dogode povremeni ciklusi kada nečega ima previše ili premalo, ali ti ciklusi obično traju samo jednu sezonu, rijetko dvije. Ovo što se događa s nestankom i uginućem pčela nije prirodno, a glavni je krivac čovjek i njegov nesmotreni odnos prema prirodi«, napominje Zanoškar.

Marinko KRMPOTIĆ, Glas Istre

Print Friendly, PDF & Email