U četvrtak ujutro uputismo se ja i moj profesor Vladimir Torbica preko Pazina, Rijeke do Makarske. Put je uz povremena zaustavljanja potrajao nekih 9 sati. S nama su putovali i ostali županijski prvaci iz Istre, Primorsko –goranske i Ličko-senjske županije. Nakon dolaska smjestili smo se u dvokrevetnom apartmanu, a za nekih pola sata uputili smo se u hotelski restoran. Nisam se želio previše opuštati večer prije ispita pa sam uglavnom bio odsutan mislima. No zato sam se pred spavanje grohotom smijao čitajući stare stripove u kojima su glavni junaci Asterix i Obelix. Ujutro najprije švedski stol, a zatim 20-minutno uspinjanje do OŠ oca Petra Perice( možda ste čuli za nju s obzirom na to koliko se ponose svojim vrtom). Nakon ulaska sam počeo osjećati lagano uzbuđenje. Sav naporan rad tijekom godine morat ću demonstrirati u kratkih 60 minuta na nekoliko stranica papira. Vrijeme je. Ulazim skoro zadnji i sjedim na očajnoj poziciji. Ovo je jedini ispit na kojem vam sigurno nitko neće pomoći. Nakon sat vremena izlazim. Samo jedna riječ: TEŠKO!!! No, nema smisla sad gubiti vrijeme oko traženja rješenja po knjigama. Sumnjam da bi ih i ondje pronašao. Uslijedio je obilazak grada , posjet Malakološkom muzeju gdje ima i veličanstvenih primjeraka raznih školjki. Makarska je smještena između Splita i Dubrovnika, a zasjenjuje je impresivno gorje Biokovo. Veličinom je tek nešto manja od Poreča, iako posve drukčijeg karaktera. Vrijeme je doista bilo sjajno. Nakon ručka odlazimo na brod i ondje se na palubi «roštiljamo» nekih pola sata čekajući da se svi ukrcaju. Umjesto planiranih 40 minuta, plovidba traje skoro 2 sata. Vrijeme je skratio nadahnuti kapetan sa sjajnim komentarima, ali i divljenje dalmatinskoj obali. Napokon stižemo u malo mjesto krasnog imena Zaostrog, a poznato po franjevačkom samostanu. Ondje, kojih sat vremena slušamo zbog čega je A. K. Miočić toliko važan za ovaj kraj, ali i čitavu Hrvatsku.

Zatim dakako dvosatni povratak po buri. Već dugo nisam osjetio takvu hladnoću.

Izgleda da sam zaboravio spomenuti rezultate, koji su doduše još bili neslužbeni, a prema kojima sam bio drugi u državi(naravno trojica dijele prvo mjesto. No, uslijedilo je razočaranje. Službeni rezultati i treće mjesto. Iako dobar rezultat, činjenica je da mi je prvo mjesto izmaknulo zbog nekih sitnica s kojima se ni ja ni profesor nismo skroz pomirili. Nakon večere kratki predah do pola jedanaest koji sam, dakako, iskoristio za čitanje stripova, a zatim odlazak u grad s ekipom koju sam upoznao na brodu. Prvo smo posjetili koncert Zabranjenog pušenja na koji je upad zbog izbora bio besplatan. Nismo se previše zadržali. Zatim smo se zabavljali po Makarskoj. Kakav bi to posjet bio da nismo isprobali i noćno kupanje(ovoga puta zbog temperature tek do koljena, a zatim trk van). Daleko od toga da su povjesničari uvijek dosadni, bilo je poprilično zabavno (osobito pozdrav Ani iz Zagreba ).

Ujutro je uslijedilo teško ustajanje, te nakon doručka i proglašenja rezultata uslijedilo je dugo putovanje od 12 sati do Poreča, uz kratko razgledavanje Senja (izvor Cetine, Kninsku tvrđavu s pogledom koji je teško opisati te crkvu Sv. Spasa).

Došao sam doma i tu se više ničega ne sjećam jer sam odmah utonuo u san.

I što reći? Bilo je to sjajno i neponovljivo iskustvo. I ovo je uspjeh, a sljedeće godine profesore, bit ćemo prvaci!

Boris Antolović

I.razred opće gimnazije Poreč