RUKOMETAŠI »POREČA« ZAKLJUČILI SVOJU BRILJANTNU PRVU PRVOLIGAŠKU GODINU
Ocjenjujući školskim kriterijima upravo završenu prvu prvoligašku sezonu rukometaša »Poreča«, možemo joj, bez obzira na zadnji težak poraz na gostovanju u Čakovcu, dodijeliti samo jednu ocjenu – čistu peticu. Dovoljno je samo nabrojati sve što su Porečani ostvarili u svojoj premijernoj sezoni u hrvatskoj eliti da bi se došlo do zaključka o zaista briljantnoj godini. Plasman u Ligu za prvaka i na kraju četvrto mjesto među hrvatskim prvoligašima, plasman u europski Challenge kup, te polufinale Kupa Hrvatske. Ne pamti se da je jedan prvoligaški debitant u sezoni dostigao ovako visoke domete i zaista za sve što su ostvarili ove sezone svi članovi Rukometnog kluba »Poreč«, počevši od igrača, preko stručnog stožera, do rukovodstva zaslužuju samo riječi pohvale.
Hrabri, za neke i nerealno ambiciozni bili su članovi porečkog kluba kad su prošlog ljeta uoči svoje premijerne prvoligaške sezone najavljivali vrlo visoke ambicije. Od novaka u ligi bilo je za očekivati da će se zadovoljiti ostvarenjem ostanka, međutim u »Poreču« su »pucali« vrlo visoko, do Lige za prvaka, ulaska među elitnih šest klubova hrvatskog rukometa. Takve su se ambicije na koncu pokazale vrlo realne, temeljene na valjanim argumentima.
Najave s pokrićem
Naime, već postojeća kvalitetna okosnica momčadi, predvođena Lisicom, Špeharom, Tomislavom Matoševićem, koja je osvojila naslov prvaka u Drugoj ligi – zapad i kroz kvalifikacije se plasirala u Prvu ligu, nadopunjena je s nekoliko istinskih klasa kao što su Maraković, Popov ili Laković, a kao »šlag na tortu« stigao je i vratar Valter Matošević, jedan od naših najtrofejnijih rukometaša. Važna odluka rukovodstva kluba bila je i ostaviti trenersko komilo u rukama Saše Ilića koji je i doveo momčad do najvišeg ranga hrvatskog rukometa. Već na svojoj prvoligaškoj premijeri, na gostovanju u Kutini protiv »Moslavine« pobjedom su Porečani potvrdili da njihove najave nisu bile neutemeljene. S dobrim igrama nastavili su porečki rukometaši i kroz cijeli prvi dio natjecanja po skupinama koje su s devet pobjeda, jednim remijem i četiri poraza okončali na drugom mjestu te se zajedno s »Pipom IPC« i »Zametom« plasirali u Ligu za prvaka u kojoj su ih uz »Osijek Elektromodul« očekivali dvoboji s dva hrvatska rukometna velikana, »Zagrebom« i »Agram Medveščakom«.
Realna kvaliteta
Na tom putu nije ih omeo ni odlazak Valtera Matoševića koji je u dresu kluba branio na svega 11 službenih utakmica, a onda sredinom jeseni otišao u njemački »Wetzlar«. Klub iz »Velog Jože« je već uskoro, u zimskom mini prijelaznom roku dovođenjem Sandra Uvodića, vratara reprezentativnog kalibra iz »Solin Intergradnje«, pronašao dostojnu zamjenu za Valtera i on je nastavio njegovim uspješnim putem.
Kako su plasmanom u Ligu za prvaka ostvarili svoj prvotni cilj, u klubu su se na zimu odrekli usluga Borisa Lisice, u tom trenutku jednog od najboljih strijelaca ne samo momčadi već i cijele lige. Početak natjecanja u Ligi »šest« nije bio uspješan poput jesenskog dijela sezone. »Poreč« je doživio pet uzastopnih poraza na parketu, ali je domaću utakmicu s »medvjedima« naknadno dobio za »zelenim stolom«. Prekretnica je bila prva domaća utakmice s Osječanima u kojoj su Porečani ostvarili prvu pobjedu u Ligi za prvaka, nakon koje su nanizali još tri uzastopne pobjede. Svakako je do sada najznačajnija porečka prvoligaška pobjeda i možda najveća senzacija ove sezone slavlje u Zagrebu nad »agramerima«, nakon čega je momčad trenera Saša Ilića definitivno prestala biti samo »hit« sezone, već je postala realna kvaliteta hrvatskog rukometa. Upravo su ti rezultati otvorili »Poreču« mogućnost da se do kraja sezone eventualno domogne pomalo i senzacionalnog trećeg mjesta, ali u odlučujućoj utakmici za tu poziciju »prizemljio« ga je upravo »Medveščak« pobjedom u »Velom Joži«.
Reprezentativni trojac
Na koncu su Porečani Ligu »šest« okončali sa sedam pobjeda, jednim remijem i osam poraza, osvojili četvrto mjesto, izborili plasman u Challenge kup, pobijedili barem jednom svaku momčad s kojom su se do sada natjecali u Prvoj ligi izuzev neprikosnovenog »Zagreba«. Međutim, protiv prvaka su pak u četiri odigrana susreta jedini u ligi svaki put prošli s porazom ispod deset razlike.
I Kup Hrvatske u kojem se »Poreč« natjecao drugi put u svojoj povijesti, te izborio polufinale, svojevrsna je blistava priča. U toj priči svakako je najznačajnija gostujuća pobjeda u četvrtfinalu nad vrlo nezgodnom zagrebačkom »Dubravom« s kojom su se Porečani plasirali na završni turnir, među četiri najbolje momčadi u ovom natjecanju. Nažalost, u utakmici za plasman u finale imali su zaista nepremostivu prepreku »Zagreb«.
Najbolju ocjenu kvalitete rukometaša »Poreča« dao je i izbornik Lino Červar koji je u svojevrsnu B-reprezentaciju ili selekciju lige pozvao četvoricu igrača kluba, Krešimira Marakovića, Tomislava Matoševića i vratara Sandra Uvodića. Sigurni smo da im nastup na turniru u Brčkom nije bio i posljednji reprezentativni, a možda im se u dresu s hrvatskim grbom pridruži i još koji suigrač.
Porečka bajka
Porečka rukometna »bajka« koja traje već tri godine, od kada je kluba iz Treće lige – zapad krenuo prema vrhu hrvatskog rukometa, dobila je ove sezone još jedno uspješno poglavlje. »Poreč« je danas dobro ustrojen kolektiv, s kvalitetnom prvom momčadi koja ostvaruje odlične rezultate, trenutno pravi »ambasador« i najbolji porečki sportski proizvod i jedan od najboljih u Istri, s kojim se ljubitelji sporta u gradu ponose i koji pobuđuje najviše interesa sportskih »kibica«. Sudeći prema planovima, trijumfalni put »Poreča« nije stigao do kraja, a ova će »bajka« imati svojih novih poglavlja već na jesen kad u »Velom Joži« očekujemo rukometnu Europu. Pravu viziju daljnjeg razvoja kluba najbolje otkrivaju rezultati druge momčadi koja je u Trećoj ligi – zapad osvojila treće mjesto i kadetske momčadi koja se plasirala na prvenstvo Hrvatske i iznjedrila kadetskog reprezentativca Vedrana Mataiju. Sve to govori da u klubu itekako razmišljaju o tome kakva će im biti budućnost.
K. Klarić, Glas Istre
Sociološki problem
Nažalost, samo u jednoj stvari »Poreč« ove sezone nije uspio, privući u dvoranu veliki broj gledatelja, a čini se da toj pojavi pravog lijeka nema. Ne može se reći da atmosfera na utakmicama nije dobra, ne može se reći da interes za rukometna događanja u Poreču nije velik, ne može se reći da građani ne prate uspjehe njihovog rukometnog kluba, ali to jednostavno dolaskom u dvoranu ne iskazuju. »Poreč« je ove godine dobio 300-tinjak svojih najvjernijih navijača koji prate momčad i u dobru i u zlu, te još toliko trend-navijača koji dolaze samo gledati »Zagreb« i »Agram Medveščak«. Navijačka skupina »Šajete« je odavno u »mirovini«, a čak je veća euforija i podrška s tribina rukometašima stizala u Drugoj ligi u kojoj je prosječno bilo i više gledatelja, te tijekom kvalifikacija za Prvu ligu. Neshvatljivo je da u prvoj sezoni u kojoj grad Poreč prvi put ima prvoligaša u jednom popularnom sportu u kojem je Hrvatska svjetska velesila, a uz to taj klub igra odlično, ostvaruje dobre rezultate i bori se za najviše pozicije u ligi i izlazak u Europu, grad koji s bližim okruženjem ima 20 tisuća stanovnika ne može napuniti dvoranu kapaciteta tisuću gledatelja, s ulaznicama po cijeni od 20 kuna. Međutim to je ipak, kad je Poreč u pitanju, sociološki, a ne sportski problem
Beaković sportski direktor
Upravni odbor »Poreča« imenovao je Aleksandra Beakovića sportskim direktorom kluba. Logičan je to potez rukovodstva kluba s obzirom da se Beaković već duže vrijeme bavit poslovima sportskog direktora, a ovo imenovanje samo je službeno »ozakonjenje« njegove uloge. Beaković nam je najavio i definitivan oproštaj od aktivne igračke karijere po završetku ove sezone.
Fešta 17. lipnja
Tradicionalna porečka rukometna fešta, kojom Rukometni klub »Poreč« obilježava završetak sezone ove će se godine održati 17. lipnja na uobičajenom mjestu, Gradskom kupalištu.
