Dojmljiv je popis predmeta, objekata, ulica, trgova, starogradskih jezgri na čijoj je obnovi u posljednje dvoje decenije radio ili je kontrolirao radove.

Kakva je Vaša ocjena učinjenog na zaštiti i obnovi povijesno-kulturne baštine ?

" Obnovljeno je puno kulturnih spomenika, a na zaštiti od daljnjeg propadanja malo, gotovo ništa. Tamo gdje su zahvati bili financijski zahtjevniji napravilo se dosta, a tamo gdje je trebalo malo sredstava ništa ( status quo ). Za to nije postojala volja, politička odluka. Na urbanoj, društvenoj, socijalnoj i ekomskoj revalorizaciji starog grada u Poreču smo na nuli. Nije postojala ni slutnja da otvorimo raspravu o tome. Mozaici i novi arheološki nalazi su važni, no nedopustivo je da ostalo nismo ni taknuli".

Što je dosad učinjeno ?

" Obnoviteljske zahvate početkom 90-tih ( do 93-94. ) nismo mogli vršiti zbog rata, a nakon toga neposredno sam sudjelovao i vodio obnovu Peterokutne kule, Romaničke kuće, Biskupije Eufrazijane, Istarske sabornice. Na palači Zuccato sam kontrolirao radove. Sudjelovao sam u izradi projekata i realizaciji zaokruženog spomeničkog kompleksa Eufrazijane, te trga Marafor. Za Biskupski muzej restaurirano je 10-tak umjetnina u Zagrebu, inozemstvu i kod privatnih restauratora. Najteži mi je bio posao na pripremi i izvođenju 1.faze obnove u starogradskoj jezgri Grada Poreča, jer su svi bili preplašeni ( i tehnička i povijesna strana sudionika ) što će se dogoditi. Sada to ide normalno, čak dolaze iz Hrvatske i inozemstva gledati kako se to radi. Svi ovi zahvati koštali su od 50-70 milijuna kuna. Sagrađena je i nova Biskupija kako bi se moglo sanirati staru, a to košta. Novu Biskupiju je financirala porečko -pulska biskupija, obnovu stare biskupije Ministarstvo kulture RH, a Grad Poreč sve ostalo".

Da li ste zadovoljni učinjenim, da li je bilo priznanja, da li ste osobno zadovoljni svojim poslom ?

" Bio sam zadovoljan kada sam gledao TV Dnevnik na Međunarodni dan muzeja, gdje je urednik dao 3 minute muzealcima da nešto kažu, a ove godine su ih pitali koliko su imali posjetitelja. Jedna od direktorica je rekla da su u godinu dana imali 12.000 posjetitelja. Slučajno znam podatak da je u Poreču Muzej biskupije imao 20.000 plaćenih ulaznica za posjet. To je jedan od rezultata obnove. Jedan kolega mi je rekao : da je svatko iz tvoje struke napravio 1 muzej, ne bi se moglo hodati po Hrvatskoj od kulturne ponude. Dao sam inicijativu za 3 muzeja ( Lapidarij Bale, Biskupski muzej Poreč i Lapidarij Novigrad ). Županijske ustanove sa proračunom od 2-3 milijuna kuna godišnje nisu uspjele organizirati ni 1 izložbu. Konzervatorski ured je državna ustanova, pa ima i upravnu ulogu, te nekako funkcioniramo. Imam ljubav prema svom poslu, a ujedno mi je i velika zabava. Sada radim na projektu za Vodnjan, obnova palače Betica. Uz sve ovo, uz put , napravio sam i doktorat ( " Eufrazijana" ), objavio 3-4 knjige, 30-tak znanstvenih radova, 200 natuknica za enciklopedije, ukupno 9 stranica ima popis – bibliografija. U 2007. godini sam se dosjetio da sam 2005. godine uplatio 6.000 kuna školarine za doktorat, pa sam te 2007. godine i branio doktorat ( još jedna uplata za obranu – 5.800 kuna ), znači doktorat me koštao 11.800 kuna vlastitog novca. Sjedeći na sastancima raznih komisija, odbora potrošio sam više vremena nego na doktorat, a moji prijedlozi na većini tih sastanaka nisu prihvaćani. Niti jedna, od većih stvari – projekata koje sam radio nije trajala manje od 10 godina. Za akciju obnove Dvigrada ( 40 godina tamo se nije radilo ništa ) trebalo je 2 godine pripreme, no sada obnova ide iz godine u godinu kontinuirano. Za svoj stručni rad sam dobio nacionalnu nagradu "Radovan Ivančić" ( za povijest umjetnosti ), nacionalnu nagradu u službi zaštite spomenika " Vicko Andrić " ( 2 puta ), porečku gradsku nagradu ( 2 puta ) i 10 nagrada drugih istarskih komuna, biskup i Ivan Matejčić dobili su i međunarodnu nagradu "Europa nostra" za projekt Eufrazijane, a Ministarstvo vanjskih poslova Republike Italije predložilo me je za Cavaliere di Solidarieta, no Ministarstvo kulture RH nije to podržalo. U 20 godina, napravio sam što sam mogao, osobno sam zadovoljan".

Kakva je suradnja sa Istarskom županijom ?

" Sa županijskim Odjelom za kulturu dobro surađujemo, a primjer je projekt obnove – restauracije fresaka ( osmislio i pronašao restauratore – Ivan Matejčić ), obnavlja se 1 freska godišnje ( od 20-50 metara kvadratnih površine ) u zadnjih 12 godina. Za to se godišnje izdvaja 20-25.000 Eura. Napisao sam i 1 knjižicu o obnovi u Vižinadi ".

Ove godine otpočinje nova faza obnove starogradske povijesne jezgre Poreča, što dalje ?

" Ta obnova je na istočnoj strani starog dijela grada, koja će tako biti dovršena. Zapadni dio grada je neuređen zbog Marafora. Prije 14 godina kada se radio idejni projekt obnove Marafor je ostavljen za kraj, jer preko njega ne smije ići komunalna infrastruktura, ona mora doći do zgrada sa stražnje, dvorišne strane. Kada se završi obnova istočnog dijela starog grada ide se u projekt Marafor i okolica Istarske sabornice. Sredstva su osigurana u proračunu za ovu godinu, za 1. fazu obnove Marafora i ukoliko se odluči raditi već sada, to bi moglo biti dovršeno do ovogodišnje turističke sezone ( sjeverno-istočni dio rimskog foruma koji je već otkopan ). No, žalostan sam zbog činjenice zastoja u obnovi novotkrivenog mosta na ulazu u Decumanus, a parcela na kojoj je otkriven most u vlasništvu je "FINA-e". Oni "ozbiljno drže do tog svog vlasništva", te će se na svim instancama razmatrati : " da li će se eventualno dozvoliti restauracija", a prostor im je apsolutno nepotreban".

Što mislite o Zakonu o povijesnoj renti ?

" Većina gradova i općina je u tom zakonu vidjela mogućnost za nove prihode u svoj proračun. Čak 80 % tih sredstava se troši, a da se ne zna za što. Potreba da se pospješi obnova kulturno-povijesne baštine bio je cilj tog zakona, on nije postignut. Proračuni su povećani, ali ne i namjenske stavke planiranih sredstava za obnovu, konzervatore i ne pitaju za mišljenje. Neznam što se čini sa novcem na razini RH, a niti sa porečkim novcem prikupljenim po tom zakonu. U tom zakonu je poglavlje " Održavanje i očuvanje spomenika " loše rješeno i trebalo bi inicirati u Saboru RH izmjene u tom poglavlju. Rentu plaćaju oni koji koriste kulturna dobra u povijesnoj jezgri za stvaranje dobiti. Kulturno dobro je dio turističke privrede. Kulturni spomenik je resurs i treba ga plaćati ukoliko ga koristiš, kao što se plaća vađenje šljunka. Turističko gospodarstvo upravo traži smanjenje PDV-a, a ne plaća rentu za kulturnu baštinu. Fotografiranje manekenke za turistički prospekt se plaća, svaka objavljena fotografija se plaća, koliko bi se prikupilo sredstava da plaćaju svako fotografiranje i objavljivanje fotografija Eufrazijane ? Da plaćaju 1 lipu po fotografiji bilo bi dovoljno novca za zaštitu kulturnih spomenika. Ukoliko koristiš kulturno dobro za turističku proizvodnju moraš plaćati amortizaciju, zar ne "?

Razgovarao: R.V.Aleksić